Quote:
Originally Posted by tihoos
jedino me tješe situacije kao:
cijelo večer sviramo, sve je super, ja se smijem, svi sretni.
nakon pet, šest sati, svi bi polako kuć, al ne znaju kako, svi već kunjaju.
zadnjih pol sata, ja se uozbiljim, ne primam narudžbe i sviram što se meni svira. nebitno šta, al u globalu andra, nevjera...nešta što mi se svira u tom trenutku.
neki baja pruža sto kuna, ja uzmem, drugi progovara "ej, al dao ti je, moraš mu odsvirat.."
veli treći, gledajuć u mene ozbiljnog (stvarno mi ih je bio pun klinac) "ništa on ne mora...."
i fajront. ne bu mene niko jebal vu mojoj birtiji
|
kužim... tak i treba... mi si znamo odsvirati u prvom setu nešt za dušu tipa: Ej tamburo, Andriju, Nevjero, Berdaševa priča....
i onda sviram za novce i pravim se da sam jaaako koncetriran na gažu...