#1
|
||||
|
||||
sviračka mirovina
htjedoh vas pitati kako zamišljate i planirate svoj svirački staž...
većina vas na forumu je mladih, prosjek je možda i ispod 25 godina, pa se još ne opterećujete takvim stvarima, ali sigurno ste pomišljali kako će to vaše tamburanje izgledati za 20-25 godina od danas. mnogima je to jedini izvor prihoda. šta poslije sviranja s bendom? tražiti posao s 45-50 godina života? je li vam danas čudno kad vidite neke ljude u godinama da sviraju pratnje, krstitke, tulume... i mislite li da bi oni trebali na neki način prilagoditi svoje bavljenje tamburom? zaim je napisao da sviračka mirovina dolazi ranije od one prave. zašto i kada? __________________________________________ eto, upitnih rečenica ima preko nekoliko, pa pokušajte ... ovo dolje je moja priča. koga ne zanima, nek preskoči... ___________________________________________ s obzirom na činjenicu da sam po godinama vjerojatno najstariji aktivni član na forumu (46), i pokrenuo sam temu, red bi bio da predočim i svoje iskustvo. međutim, moja situacija je donekle specifična i nije primjenjiva na većinu. sticajem okolnosti vrlo mlad, sa 22 godine sam počeo voditi orkestar u jednom folklornom ansamblu i već tada sam znao da ću se time baviti kad jednog dana više ne budem svirao aktivno. u početku sam više svirao, a manje "kudirao" po kud-ovima, a s vremenom se taj omjer mijenjao na štetu svirke. negdje s 36-37 godina, kao već oženjenom, zaposlenom čovjeku s djecom mi je to birtijsko sviranje počelo smetati u životu, pa sam ga sveo na minimum, koji je nakon par godina postao nula... kad se jednom povučeš iz toga, ljudi te sve manje zovu na zamjene, sviraš sve rjeđe dok ne staneš. zaboravljen si ako se sam ne nudiš. sad radim isključivo s folklornim ansamblima, živim od toga i tu ispunjavam sve svoje potrebe za bavljenjem glazbom. bilo kako bilo, jedan sam od onih koji će se bez obzira na okolnosti uvijek na neki način baviti glazbom. vjerujem da i među vama ima sličnog razmišljanja oko cjeloživotnog bavljenja glazbom. volio bih da je tako, jer vidim neke svoje starije kolege koji su objesili tamburu na klin, a to mi je nekako žalosno.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
Opcije Teme | |
Način Prikaza | |
|
|