|
Registracija | FAQ | Lista Članova | Social Groups | Kalendar | Pretraga | Današnji Postovi | Označi Sve Forume Kao Pročitane |
|
Opcije Teme | Način Prikaza |
#1
|
||||
|
||||
Smiješna strana svirke
Evo, od dosade ne znam šta bi, pa sam ovaj svoj prvi thread odlučio posvetiti svim onim smiješnim situacijama za vrijeme nastupa, koncerta, gaže itd...Ako vam se desilo kad da primjerice porušite stalke za note prilikom silaska s bine i odete u kontra smjeru od ostatka orkestra i tome slično, napišite...Baš me zanima, imam još puno takvih piz....koje sam napravio, ali evo za početak je ovo dovoljno...
|
#2
|
||||
|
||||
Ma da? Ovo ti je prvi thread koji si pokrenuo?? Pa što si čekao do sada? A što se smiješne strane svirke tiče... Hm, ima raznih smiješnih događaja i dogodovština na koncertima i gažama... Sad naravno, ovisi što je kome smiješno i može se to podijeliti na više kategorija. Smiješne stvari (gluposti) koje izvode tamburaši i smiješne stvari (gluposti) koje izvode gosti... Jer kad ih opije pjesma i alkohol i jedni i drugi mogu izvoditi svakakve stvari...
Recimo, jedan čovjek na našoj svirci se ponašao "zanimljivo" kad se napio... Obično nas ljudi grle, deru nam se na uho, razbijaju čaše - uglavnom, ne baš previše smiješno - ali ovaj lik je nalazio zadovoljstvo u lupanju lustera koji se njihao i to mu je pričinjavalo veliku sreću... Mi smo se odmakli na sigurnu udaljenost i smijali se kako čovjek radi budalu od sebe... To je sad ono, ne znaš dal' da se smiješ il' plačeš... Teško da je naći nešto jednoznačno smiješno... Možda je smiješno kako je jedan primaš jednom na jednu "ho-ruk" na brzinu gažu zaboravio ponijeti jednu sitnicu - prim! A jedne vruće ljetne večeri na jednom jadranskom otoku neke mlade tamburaše uhvatio je umor od silne svirke i pića pa su malo odspavali na toplom asfaltu - to su bili tzv. "ležeći tamburaši" (sad nam je to simpatično kad se sjetimo, al' da je naletio auto bilo bi tragično) i tako... Toliko od mene zasad... Smiješne situacije u kojima sam ja glavni lik sam naveo na "forama i fazonima" - najčešće je to neki lapsus u tekstu...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#3
|
||||
|
||||
Quote:
|
#4
|
||||
|
||||
e da
Ima već godina dana, taj dan smo imali dvije svirke : u dugom selu popodne i navece doma u vrbovcu u lokalnoj birtiji .. I ova prva gaza se malo oduzila tak da je nastala mala stiska s vremenom ali smo ipak stigli na vrijeme ..
Odmah mi gore na "binu" ,krećemo svirat . I onda tek kolega primjeti da mu je kontra nekim slučajem ostala u Dugom Selu |
#5
|
||||
|
||||
Evo i naša jedna "zgoda" s kašnjenjem na svirku, u ovom slučaju nastup jednog KUD-a za koji smo tada svirali... Fakat smo se žurili i htjeli stići na vrijeme (imali smo prije neku gažu ili pratnju), ali smo se pogubili po međimurskim selima (ne znam di je bio nastup, mislim Đelekovec) i Dolinar je popizdio, više nije mogao čekati i krenuo on s harmonikom cijelu koreografiju kad evo nas... Uletavamo na stage jedan po jedan bacamo jakne na pozornicu, vadimo tambure iz futrola... Neki ni trzalicu nisu našli pa je uskočio Siniša Cmrk i izvukao od lokalnih tamburaša neku "plastičnjaču" i dao mom basprimašu... Bilo je legendarno, ono jedan po jedan se uključuje u svirku, a publika je odlično prihvatila taj spontani "show" i pljeskom popratila naš dolazak. Poslije nas je Dolinar opral pred publikom i ostavil nas da se iskupimo sa solo nastupom... Mislim da mi je to jedan od najdražih nastupa i jedna od najsrdačnijih i najzahvalnijih publika (pljeskali su baš di treba, pogotovo u "Gajdaškom" kad krene onaj brzi dio ).
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#6
|
||||
|
||||
Jednu zanimljivu priču ispričao mi je jedan prijatelj inače gitarista...Na jednom koncertu nastupala je cijela klasa gitarista...Uglavnom, jedan od njih je svirao nešto od Bacha ako se ne varam...I odsvirao majstor to..., i nakon svirke mu profesor kaže: Sad kad svi završe sa svirkom ti idi ponovno na stage i opet to odsviraj...I ovaj onako poluzbunjen popne se ponovno i odsvira Bacha...Kad je sve završilo pita učenik profesora: Pa dobro zašto sam morao dva puta svirati jedno te isto??? A prof. će na to: E gledaj, kad si prvi put to odsvirao siroti Bach se okrenuo u grobu, pa sam te poslao gore da to ponovno odsviraš i vratiš ga u početni položaj , malo zvuči crnjak al
|
#7
|
||||
|
||||
Da se i ja priključim ovim "zaboravljačima" tambura. Jednom na drugu svirku u danu zaboravih ponijeti kontru i sva basprima jer ostadoše u mome autu koji nema kuku, a trebao nam je razglas i prikolica, pa smo se preselili u drugi. Sreća pa sam sebi mijenjao žicu i svoje izvadio iz auta.
U sadašnjem bendu svi smo ponijeli odjeću za gažu u Zg osim kolege koji je zaboravio crne hlače pa je svirao u plavima što savršeno idu uz čizme, košulje i prsluke koje nosimo. Stajao je cijelo vrijeme iza stola. |
#8
|
||||
|
||||
uf ... tema ko stvorena za mene ... ne jednom sam se nasmijala na mikrofon ne kužeći da je već upaljen ... pa su mi na otvorenim pozornicama letjele note ... pa mi se neki ogromni leptir zaletavao u glavu .... uf ... ne mogu se svega ni sjetit ... al sam se sjetila sad prošlogodnišnjeg božićnog koncerta, u Križevcima, svirao moj orkestar i Križevački i puhači ... i još puno ljudi, i svi smo cijelo vrijeme bili na pozornici (svirali po dvoranama) ... i kad je došo red na nas, naš kapelnik je stao pred nas i pokazivao nam rukama da budemo glasni, a moja draga kolegica iz benda, kontrašica, je to shvatila kao poziv da se dignemo i ona, ni pet ni šest, hopa, diže se, sama, pred bar 2 tisuće ljudi .... i nakon par sekundi smo se i mi podizali onda, šta sad
ma, ima tih priča bezbroj .. ko bi se svega i sjetio |
#9
|
||||
|
||||
čitajući ove postove i situacije moram spomenuti jednog svirača koji više nije s nama, nažalost je poginuo u bizarnoj prometnoj nesreći. zvao se igor rubeša, zvali smo ga rubi i bio je jedan od najdražih likova koje sam upoznao svirajući.
svirati s njim je bilo posebno iskustvo. ne zbog sviranja koje je strogo gledano bilo prilično skromno i loše, onako s 3 harme, 2 glasa i tako to; nego zbog atmosfere koju je taj čovjek znao napraviti na svakoj svirci. s rubijem bih se uvijek, bez straha mogao upustiti u svaku svirku i nastup, jer je to na kraju uvijek ispadao takav rusvaj i tulum, tako dobra atmosfera i konačni dojam nakon sviranja da bi samo sviranje u cijeloj priči ispalo nešto sporedno, usputno. čovjek je stvarno bio genijalac, potpuno neopterećen nekim stvarima oje nas ostale muče i žuljaju. spominjem samo njegov bas kojemu je falila 1/4 glasnjače (!), a ostatak bio omotan ljepljivom trakom na kojoj je pisalo termotehnika, da se ne raspadne. ili jednomjesečnu svirku na murteru koju smo odradili u bijelim hlačama i narandžastim majicama, smješteni u nekoj nedovršenoj vikendici punoj prašine. jasno je da su nakon par dana te bijele hlače počele mijenjati nijanse prema smeđosivoj boji, najprije oko džepova i pregiba na koljenima... na kraju smo svirali u prljavim hlačama i narandžastim majicama. btw. prilično teško mi je bilo u to vrijeme u zagrebu naći narandžastu majicu, a da u njoj ne izgledam previše feminiziran...
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
#10
|
||||
|
||||
Ha ha ha Malo čitam postove i čineme mi se uredu i jebački smiješni!
Mislio sam da je zaboravljenje tambura moguće samo kod mog frenda, ali vidim da nije jedini! Mi išli sa kud-om na neku turnejicu na murter i lik zaboravi tamburu Mi imamo foru kad nam dođe neko u zamjenu samo se u sred svirke odmaknut od njega, da izgleda kao da smrdi |
#11
|
||||
|
||||
vidi,vidi. i ja sam jednom krenuo na murter na svirku i kad sam izašao na autoput prema karlovcu sam shvatio da nemem tamburu.
tako je opis puta izgledao: zagreb-jastrbarsko-zagreb-karlovac-otok murter. edit: glavno da sam imao narandžastu macho-majicu i bele pantalone... neke od jačih izvedbi na murteru su bile troglasno lajanje melodije jingle bells uz pratnju basa i kontre, poznata kokošja polka s kokodakanjem i rubijevo plesanje kazačoka sa svojim selotejpom omotanim basom kao plesnim partnerom...
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit Last edited by _maestro_; 11-01-2007 at 15:57. |
#12
|
||||
|
||||
Heh, sad se sjetih svoje najnovije piz....Nakon koncerta 160 tamburaša, dkranjce, žiža ( basista ) i ja ganjali smo tramvaje po Zagrebu da dodjemo do hotela...I tako mi čekamo tramvaj na stanici i dolazi k nama neka bakica. Naravno da smo ju odmah priupitali koji tramvaj vozi u nama željenom smjeru. Bakica je nama sve fino ljubazno objasnila...ispalo je da i mi i ona idemo istim tramvajom...Uglavnom tramvaj je naišao,... ja sam se nešto zanio..., uletio u tramvaj, i kad je tramvaj krenuo... pljasss, gdje su note...S mukom sam gledao kako note "leže" na tramvajskoj stanici...Nikad ih više vidio nisam
|
#13
|
||||
|
||||
Evo jedna situacija koja se često (ako ne uvijek) događa na gaži kada zaboravim tekst, u očajničkom vapaju za pomoć pogledam nekog od kolega iz benda (sa znakom upitnika u očima ) i onda redovito kao "pomoć" kolega ili ponovi kiticu koju sam već otpjevao ili krene na zadnju (najčešće blokiram kod druge kitice). Ne znam na koji način funkcionira "tamburaški mozak", ali ovo je definitivno tema za dublje znanstveno istraživanje. Opcija kada ide 1. pa 3. kitica je ok, jer se najčešće sjetim 2. pa je ubacim, ali 1. 1. je malo glupo, ljudi skuže...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#14
|
||||
|
||||
Evo dugo nitko nije ništa napisao pa sam se sjetio smiješne situacije od prije neki tjedan u jednom zagrebačkom restoranu... Sviramo mi oko stola gdje je bilo neko mlađe društvo i vidjeli smo da je jedan dečko Dalmatinac i u pauzi između pjesama taj "bistri" dečko (poslije smo saznali da je s Brača) kaže - "Ja sam čuo da se jedna tambura zove brač... Jel' to brač (i upre prstom u bas)?"... A šta ćeš čovjek ne zna, pa smo ga onda educirali malo...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#15
|
||||
|
||||
Vjerojatno ste mu rekli da je.
Mene je na jednoj svirci tip pitao za čelo koja je to tambura, a čelista je stajao kraj harmonikaša. Pogodi šta sam odgovorio?? |
#16
|
||||
|
||||
Ma neeee, mi smo dobri i ne zezamo ljude (osim ako nam nisu simpatični, ovaj dečko je bio ok).
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#17
|
||||
|
||||
Profesore, profesore bit ces u kutu cijelu probu veceras
|
#18
|
||||
|
||||
dalmatinac
Quote:
__________________
....Da su mi noći duže, ljepše bi mi prolazili dani... |
#19
|
||||
|
||||
Ma neeeee, pa znaš mene... Više ti vrijeđaš Dalmatince kad ih pišeš malim slovom... A taj Bracanin je bio baš fora, nije čovjek kriv što ne zna koja je tambura brač, al' di baš zamijeni brač i bas...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#20
|
||||
|
||||
A pazi ovo...
Bil sma na svadbi na kojoj je gitarista prislonil gitaru na crkvu i presel se ispisati (valjda), dok se vratil trebalo je koracnicu svirati. Svi ga gledaju gde mu gitara, a on njih pita di mu je gitara? Ustanovilo se da mu je neko popalil gitaru i nije ju vise videl... pazite di ostavljate instrumente
__________________
...Tamburasi nek se prasi... |
Opcije Teme | |
Način Prikaza | |
|
|