|
|
#21
31-01-2007, 13:21
|
||||
|
||||
Ma zeznuta je stvar glazba kao performativna umjetnost kada se izvodi uživo... Sviračima/pjevačima je najteže... Skladatelj napiše skladbu, aranžer je aranžira, posluša x puta, prepravi, popravi, ispravi, tekstopisac isto ima prilike popraviti tekst, kada se snima u studiju isto se može ispraviti, ali kad se svira uživo, nema povratka/popravka i to je ono što stvara pritisak i tremu...
Pravi lijek je savršeno sve uvježbati, ali nekad i to vježbanje i probanje može nametnuti još veći pritisak i tremu - tipa "sto puta smo to dobro odsvirali, a kaj ak zeznemo sad na nastupu"... Evo usporedio bih sviranje sa sportom (rukometom?  ) s time da muzičar ne igra protiv pravog protivnika nego se trudi s što više feelinga prenijeti osjećaje i glazbu skladatelja... Bori se protiv treme...EDIT: Balić je nakon poraza od Francuske rekao "Poraz je sastavni dio sporta" pa bih ja rekao "greške su sastavni dio glazbenih nastupa", naravno treba ih probati izbjeći, al' Bože moj, svakome se dogodi - i Zvonku Bogdanu, Janiki Balažu, Jerryju Grcevichu itd. itd.
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” Last edited by Hrvoje; 31-01-2007 at 13:24. 
|
|
#22
31-01-2007, 13:26
|
||||
|
||||
|
Trema
Hm, odlična tema moram priznat...O tome bi mog'o pisat tri dana i ništa ne riješit, jer ja i dalje imam tremu, ovisi kako kada i ne ovisi direktno o težini programa...Ovisi o mnogočemu...Meni se recimo zna desit da minutu prije izlaska nemam tremu, a onda kad završi najava i u trenutku kad stupam pred publiku dolazi do viška adrenalina...Zato između ostalog mrzim najave, ili ne daj Bože čekanja dok se netko prije tebe izreda na bini...Bit svega je isključit se od utjecaja onih koji te gledaju, ali ne da ih ne doživljavaš jer neki kontakt mora postojat, nego jednostavno ne mislit...gdje k'o sjedi, ko'lko ih ima, to sve odvlači pažnju od onoga najbitnijeg a to je glazba...zato mislim da je ključ u izlasku na binu i na prvih par tonova, šta bi rek'o kako kreneš...
E sad te osobe koje nemaju tremu: ja im se divim, ali i to je mač sa dvije oštrice...Poznavao sam jednog gitaristu, Dalmatinac hladnokrvni, taj se nije uzbuđivao ni da mu bomba padne na koncertu, vanserijski talent, lakoća sviranja, sve...Možda mu je taj nedostatak treme i odmogao, jer nikad se nije pretegao od vježbanja, i možda zato i nije dostigao ono što je po talentu mogao, jednostavno nije imao taj osjećaj odgovornosti...Jednom je išao na natjecanje, i prošao je prvi krug, bio je u vrhu po bodovima, a njegovi profesori su se hvatali za glavu, jer su znali što slijedi...U drugom krugu je morao svirat Bacha, a nije ga baš navježbao... A u vezi aperitiva, nisam probao, ali ima jedna caka koja mi se čini da ako ništa drugo poboljšava koncentraciju, tremu meni nikad nije smanjila, ali...čini mi se da sam bio koncentriraniji...Čokolada, obična, mala čokolada, može i Životinjsko Carstvo  , ili je to samo sugestivni element jer to sam čuo od jedne osobe i probao, ma ne znam možda haluciniram...
|
|
#23
31-01-2007, 13:41
|
||||
|
||||
|
@Zonzi - sad sam se sjetio da sportaši imaju za sreću nešto (furaju uvijek istu majicu ispod dresa, zečja šapa ili tak nešto)... Pa možda ne bi bilo dobro imati tako nešto i uvjeriti sam sebe da nam ta neka stvar nosi sreću i rješava nas treme, placebo efekt...
 Al' onda je generalno sranje ako si sve to zabriješ i pred važan nastup izgubiš tu stvar...  Btw, jeste li praznovjerni i imate neki odjevni predmet ili ritual za sreću pred bitne nastupe?
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|
|
#24
31-01-2007, 13:54
|
||||
|
||||
|
Quote:
|
|
#25
31-01-2007, 13:59
|
||||
|
||||
|
Autogeni trening rulez!
Znam da mi je baš bilo fora na tim vježbama autogenog treninga u sklopu priprema za faks... Al' čini mi se da sam ga koristio samo prije prijemnog, al' pomoglo mi je i položio sam ga, sad bi mi trebao i aut.trening prije ovog zadnjeg ispita... Dobra je fora, al' malo bi ispao freak da prije važnih nastupa sjedim negdje i žmirim i meditiram... Vidjet ćemo...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|
|
#26
31-01-2007, 14:03
|
||||
|
||||
|
Quote:
|
|
#27
31-01-2007, 14:12
|
||||
|
||||
|
Quote:
|
|
#30
31-01-2007, 18:15
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|
|
#32
31-01-2007, 18:50
|
||||
|
||||
|
Nemam treme na gažama. Već otprilike 7-8 godina. Međutim, doček Nove 2006. smo svirali na pulskom trgu Forum, tamo sam osjetio pozitivnu napetost (to bi bila, jelte, trema), ali više zbog TV kamera nego zbog publike. Publiku volim i uvijek gledam u oči. Treme nema.
 Mišljenja sam kako je trema direktno povezana s činjenicom koliko je nama određeni nastup važan. Što važniji, to je trema jača 
__________________
Last edited by longee: Danas at 13:37 Tko je lud, ne budi mu zbunjen   Neki znaju što rade, a neki rade što znaju   Quote:
|
|
#33
31-01-2007, 19:17
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
care, gdje su pare?
|
|
#34
12-02-2007, 00:33
|
||||
|
||||
|
Quote:
fino napišeš stvar i odeš do studija pa snimiš to sa ekipom,do tu je zaista lako.e,sad tu pjesmu treba staviti na CD ili prijaviti za neki festival.tu počinje frka i milion pitanja;kako će to publika prihvatit?kako će kolege reagirat?hoće li me frendovi zajebavat?misli li žena da je varam?smatraju li me djeca papkom?jesam li zagnojio sa harmom..... pere trema ,pere.......pa još to moraš i odsvirat na festivalu 
__________________
negdo si spija zadnji gemišt vse mu je lepo zaprav ni niš... Freedom is just another word for nothing left to lose...
|
|
#35
12-02-2007, 00:41
|
||||
|
||||
|
Quote:
ako taj piše za tamburaše, vrlo vjerojatno... i papkom i seljakom, to nije kewl
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|
|
#36
12-02-2007, 16:50
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
Last edited by longee: Danas at 13:37 Tko je lud, ne budi mu zbunjen Neki znaju što rade, a neki rade što znaju Quote:
|
|
#37
23-04-2007, 12:54
|
||||
|
||||
|
Quote:
) i tu nema nekog posebnog lijeka (osim naravno vježbanja), meni je drago da postoje i takvi neustrašivi tamburaši kao što si ti, svaka čast! Ja valjda ne znam "odraditi posao" pa se bojim, hahaha.... 
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|
|
#38
03-05-2007, 12:11
|
||||
|
||||
|
prošli su nastupi na majićevom memorijalu. naravno, nastupali su birani i kvalitetni tamburaši, pravi majstori.
i sada, poslije ljudi u svojim komentarima spominju tremu koja ih je prala tijekom nastupa. motajući se oko pozornice i bekstejđa za vrijeme koncerta, svjedokom sam silne treme kod mnogih izvođača; znojenja dlanova, lagano "povišenog", euforičnog raspoloženja i svih ostalih pokazatelja. treme koliko hoćeš. ne u doslovnom smislu straha pred nepoznatom publikom nego upravo suprotno, straha pred poznatom publikom. hooću li uspjeti predstaviti sebe u najboljem mogućem izdanju, onako kako sam od sebe očekujem... jer svi su bili svjesni da ih promatra netko, po njihovom vlastitom uvjerenju, ravan njima ili bolji od njih. to je isto jedan važan pokazatelj (internog, unutar tamburaških krugova) značaja i ugleda te manifestacije, jer eto i najiskusniji vukovi i najkvalitetniji tehničari strepe pre nastupom na memorijalu.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|
|
#39
03-05-2007, 12:24
|
||||
|
||||
|
Ovo nije vezano za tamburaše, Memorijal, ali je za tremu... Prilično me iznenadilo kako je glumica Leona Paraminski (koja mi se nekako činila kao samouvjerena i odlučna glumica) imala tremu na "Porinu" kad je čitala neki tekst i najavljivala... Griješila je, zamuckivala i vidlo se na njoj da je totalno isprepadana...
To je valjda problem "live" nastupa, nema ponavljanja, nema popravljanja itd. Kad pjesma krene, gotovo je, nema povratka... Doduše, svjedočio sam jednom prilično neuobičajenom i neugodnom trenutku. Priča ide ovako nekako... Neki festival šansone u Gavelli, Ibrica Jusić, Lidija Bajuk, Đani Stipaničev i mnogi drugi. I neki pjevač iz Makedonije, tipa u 50im godinama svog života. Sin na klaviru ga prati... Pjesma ide, sve ok, i onda "mali" malo fula i stari veli "STANI!" i Jovo-nanovo... Činilo mi se da je ovaj htio propasti u zemlju od srama... A možda mi se samo činilo, možda je naviknut da ga stari bruka pred publikom... 
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|
|
#40
03-05-2007, 12:30
|
||||
|
||||
|
pa zna se dogoditi da nešto neuspješno krene i da dirigent ili primaš sve prekinu u prvih par taktova i počnu ispočetka. to mi je nekako ok... i sam sam bio u takvim situacijama, ali prekidati stvar u sredini i ponovo ići od početka je glupost i nedopustivo.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|
 |
|
|
Linearni Mod
