Istina o Bocanu

[Karmix]

Vjerovali ili ne Bocan se još izrađuje po šablonima starim 104 godine. Slučajno sam naletio na ovu stranicu. Guglajuči po internetu istražujuči priču jednog boema. Boem se zove Geza Bocan četvrata generacija majstora Lajoša Bocana. Potaknut nevjerovatnom pričom o slavi, jadu i bjedi Bocanovih. Priča ide ovako. Imam sina 7god. tražim za njega primu. Odem kod kolege i pitam dali zna nekog di se može za početak povoljno nabavit prima, malac je 7 god možda odustane za pet dana. Kaže on meni Geza ti pravi, odi kod njega dat će ti jeftino nema za crnu kiflu. Kažem ja, ti se šališ Geza? On pravi tambure? Mislim u sebi znam Gezu ali da on tambure pravi, nema šanse. Geza? boem, živi od socijalne pomoči, ima psa bez oka, kad god vozi bicikli ili je na ulici drži mobitel na uhu, duga masna kosa povezana u rep, marama oko vrata. Mislim nema šanse. Ali vrag mi ne da mira. Odem ja kod njega a ono šok i nevjerica. Geza je došao u Hravatsku i dalje izrađuje Bocana a mi koji živimo u blizini nemamo pojma. Kad sam ga počeo ispitivat. Prvo nije htjeo pričat ali ja nisam odustajao. Zanimalo me kako se Bocan stvorio u mom susjedstvu. Onda se otvorio, počeo je pričat o obitelji,o Lajošima, dedi i pradedi, o Gezi svome ocu, o tamburama, o Janiki Balažu, o tome kako je došao u Hrvatsku. Jedna priča puna divljenja i žaljenja! Poslje razgovora sa Gezom sam shvatio da prića o Bocanima vjerojatno završava sa njim. Da će završit izrada instrumenata stara više od sto godina. Jednostavno nema pete generacije ovih majstora