Interview Marinko Žeravica

[_maestro_]

Bilo je o njemu i njegovim tamburama govora i ranije, prije nego li je nastao ovaj podforum o majstorima, još dok su svi majstori bili u zajedničkoj temi.
Bilo je i malo okršaja oko njega i njegovih instrumenata.

Ipak na otvaranje zasebne teme potaknula me rasprava koja se dogodila na temi Quo vadis tamburo. Zaključio sam da se o Žeravici ima šta reći, da ima ljudi koji znaju o njemu i da su mišljenja podijeljena. Sve u svemu izgleda da se radi o jednom kontroverznom liku.

Iako ga ne poznam osobno, imao sam priliku čuti njegova razmišljanja o tamburama i tamburašima, doslovno iz prve ruke i mogu reći da mi se digao tlak slušajući njegovo izlaganje, tj. pripremljeni monolog.
Najvjerojatniji razlog tomu je njegov poprilično navalentni stil uvjeravanja drugih u svoje stavove... doslovno agresivan nastup.
Način komunikacije koji njemu odgovara sam doživio nešto kao: "Zaboravi sve što znaš i misliš o tamburama, sve što si stekao svojim iskustvom i razmišljanjem, sve ti je to sranje i nisi u pravu. Izbriši svoje stavove, slušaj i uči od mene."

E, sad kad procijenim da netko nastupa na takav način, uvjeren da je on bogomdani Netko Koji Je Spoznao Istinu... jbg... To onemogućava komunikaciju na ravnopravnom nivou.

Ono što me je najviše zasmetalo je njegova tvrdnja da je kao razlog slabog plasmana tambure na svjetskom tržištu isključivo i jedino "nedojeban, nesavršen i prljav zvuk tambure". Dakle opet priča o tom tonu.
I kad se to riješi, tamburama će biti otvoren i zagarantiran put u svijet...
Ma daj, molim te...

Najgore od svega je to što ima tamburaša koji će popušiti i prihvatiti njegovu spiku.
Takav stav po meni na najdirektniji način obezvrijeđuje glazbu i glazbenike koji se bave tamburom, postavlja ih se u potpuno sporednu ulogu na račun Marinka samoga koji je nakon 100 godina razvoja tambure konačno shvatio gdje je problem i samo što ga nije riješio.

S druge strane, nikada ne treba stvari postavljati crno-bijelo, nego sagledati i pozitivne strane. Tako vjerujem da je Žeravica jedan od rijetkih majstora koji je u stanju prilikom izrade instrumenta CILJANO utjecati na željenu boju tona.
Hoću reći da on vjerojatno ima načina i mogućnost kontrole više parametara koji utječu na konačan zvuk instrumenta nego što to imaju ostali, to jest da kod njega faktor slučajnosti ima manju ulogu nego kod drugih majstora.

Ali džaba mu to ako on unatoč tim svojim sposobnostima nije spreman ići u suradnju s konkretnim sviračem kako bi zajednički stvorili instrument kakvog svirač želi, nego si uzima pravo da isključivo sam odlučuje kakav bi taj svirač trebao imati instrument.
Smeta me što on te svoje ideje o instrumentu za svirača (njegov preduvjet je da upozna osobu za koju radi instrument) ne nudi na nivou vlastitog prijedloga i sugestije, nego na nivou ultimatuma: ili ću ti napraviti instrument za kakvog JA odlučim da ti treba ili nikakav.

Marinko treba znati da su povijest glazbe i glazbu kroz povijest stvarali glazbenici uz pomoć majstora, a ne obratno. Ne znam zašto on to želi okrenuti. Mislim da si niti Stradivari nije dozvoljavao tako šta.
I Stradivariju je trebao jedan Nicolo Paganini da proslavi njegove violine, par stotina godina kasnije...
Ne postoji glazba zbog graditelja instrumenata, nego suprotno... Ili ćemo i dalje svirati kako drugi plešu?