#1
|
|||
|
|||
Opcenito o opcenitom
Uglavnom opcenito me zanima jel tolko tesko naci mjesto u bendu na mjestu begeshara na podrucju Osijeka i okolice ili...
c)sam jos zelen (sviram tek godinu dana) d)moram krenuti od nule(znaci skompat se sa onima koji prvi put ulaze u bend) e)treba biti strpljiv i uporan(a.k.a. bit sretan ako u pet godina uletim igdje) f)trebam nekom prevest roditelje do Ernestinova ili prekopat nekom bastu g)okanit se corava posla jer je konkurencija prevelika a)vuc ljude za rukav do smrti (il dok me neko neotera u picku materinu i onda bit jos uporniji) h)postavit prezentaciju na youtube-u jer ocito niko nema volje i zelje da obrati pozornost na mene c#)nabavit nekog u rodu ko je hercegovackog podrijetla(ti ljudi imaju za sve rijesenje ....ili nesto peto Jer jebiga do sada sam neusmjereno radio glazbu svih mogucih pravaca i uvidio da sviram za saku klikera(evo na zadnjem koncertu sam sviro u dva benda zaredom i jednu usranu cugu nisam dobio a oso kuc sa 50 kuna). I nemogu vise tako zivit i gledat te svoje starce kak se raspadaju od neimastine i seljakaju se svakih mjesec dana u drugi stan a i ja s njima(sam sto mene to nejebe na svu srecu) a sviram stalno i najvise uzivam u tamburaskoj glazbi,cak puno vise nego u tim nabijacinama u kojima sam postao svojevrsni kralj vodeci se po onoj djecijoj..."I'll rather be the king of nothing than a servant in your sick society".Sto dalje koracam to vise shvacam da nisam trebao cekati da me zivot sam usmjeri svojom nemiloscu. Sranje je sto nemogu ic radit za nekog malomozgovskog sefa da mi izjeda iovako tanke zivce pa ni da je placa 20 milja kuna mjesecno,mogu dilat drogu al od tog se nece skuhat bas dobra juha u zivotu,ali ono sto mogu je svirat od jutra do mraka bez trenutka prigovora jer ne da volim svirat i ne da sam se zaljubio u tamburasku glazbu vec bi mogao samo pocet plakat od srece kad pomislim na neke pjesme koje pod obavezno moram proci svakodnevno dok vjezbam tehniku brzinu i sve ostalo. Pa mi sad recite vi arbitri svetog tamburaskog neba slavonije sta da radim,na kojoj sam fazi po vasem misljenju i u koju fazu da udjem sljedecu jer sam si zacrtao u glavu moto-Sviraj ili umri. Nedavno sam se po svom obicaju kurcio bezveze ako meni netrebaju note al eto sad sam ih naucio sam malo po malo i svakim danom sve vise vrijedim u tom smislu tako da.... Moja buducnost je....(ajmo jel ima neki lokalni Milan tarot sa tarot mashinom da mi kaze sta ce da bude (E mozda zvuci da se zajebavam al ozbiljno sam pitao,mozda malo cinicno i ironicno i kojekako al bit je tu Eto fala unaprijed |
#2
|
||||
|
||||
kad sam ti rekao da odeš kod batoreka, to nije bilo samo zbog toga da učiš svirati i da učiš note i tako redom. rekao sam ti i zbog toga da učiš repertoar na probama kud-a, jer si bez toga faličan. dakle, ajd na livo, dorata, drmež.... kako god to tebi (ili nekom drugom) smiješno zvučalo. nije sve u "što brže, što više tonova u sekundi blabla". put te, npr, odvede u mikanovce da sviraš na fešti poslije "mladost i ljepota slavonije". i ako ne znaš "ajd na livo", bolje da nisi ni dolazio.
nadalje, poslao sam te tamo i zbog ljudi koje ćeš upoznat svirajući na probama kud-a ili na probama batine škole, pa ćeš naći nekog ko bi pravio bend, pa te pita jel bi i ti itd, itd. otprilike se to tako radi. nek me isprave stariji ako griješim.
__________________
tih. miran. pomalo krvoločan. |
#3
|
||||
|
||||
Ja sam krenio kod Batoreka i u Željezničar u 10. mjesecu 2006. godine, a u 2. ili 3. mjesecu 2007. godine završio sam u bendu s ljudima koje sam tamo upoznao. Tako da vlastitim iskustvom potvrđujem ovo što je moj imenjak napisao.
__________________
|
#4
|
|||
|
|||
Now & Future time
...općenito, gledam ova dva posta, pa evo koju da prospem....jedino što me baš onak ubolo, a po meni nije baš najnaj je moto sviraj ili umri. Ne znam koliko bugarchina ima god, al pretpostavljam daj u nekim oko 20tak, manje-više, no to nije ni bitno, bitno je da se njegov put u današnje vrijeme uopće ne razlikuje od 90% mladih svirača tamburaša. Kako znam da je Osijek u banani već 20tak godina što se tiče tambure (mislim na bendove i zaradu, a prvenstveno gaže), teško da će se i za mlađe tamburaše tamo nać posla. Ako ga i ima - malo je. To još datira i iz sredine devedesetih, a znam jer sam s kolegom putovo 80 km, a smiješno je uopće da pričam kakve su zarade bile, više smo potrošili nego zaradili, a sretni bili kad smo u pozitivnoj nuli. I tad je situacija bila skoro neizdrživa, al valjda mladost i etuzijazam, ljubav -neograničena je to sve kompenzirala. Hoću reć da sam isto tako razmišljao i imao vrlo sličan moto. Budi siguran da bih te znao jako dobro svjetovat da su sad te godine i ta vremena. Al nisu. Drugačija su. Lošija. Naša je prednost u ono vrijeme ležala u tome što nije bilo toliko tamburaša kao danas, tako da svatko tko je imalo iskako iz prosjeka, imao je dosta dobru šansu pronaći sastav ili upasti u neki "gotov" bend. Mislim da su takva vremena prošla. Pogotovo unazad 10 god. Sigurno je jasno da kvalitet sviranja pojedinca nije recept prosperitetne budućnosti. Osobno poznam puno tamburaša koji se više ni ne bave tamburanjem i bendovima, gažama, a po kvaliteti sviranja mogu stat uz bilo koga, a mnogo njih "poznatih" mogu i popišat od srama. Također smatram da takvih pojedinaca, mlađih ima jako puno danas i njih mi je najviše žao, i plače mi se kad vidim kako žive i preživljavaju a posla za njih nema. Kako je situacija teška, općenita situacija, priznali mi to sebi ili ne, i sami smo postali puno više jalniji i bezobrazniji prema kolegama. No, to nije novost, i toga je bilo i u nekim "zlatnim" vremenima, tako da se na to ne bi trebalo (ako je ikako moguće) obazirat. Dakle, ako to voliš, pronaći ćeš već način koji te zadovoljava da "u tamburi" i ostaneš. Ne zamaraj se spikama o vrhunskim sviračima, vrhunskim bendovima, vrhunskim zaradama, tamburama i majstorima blabla..."vrhunsko" u tamburaškoj muzici (za mene), ne postoji odkad nema Janike, Majića, i možda je to malo pogrešno razmišljanje, al ti su ljudi ostavili trag koji mnogi više nikad neće ponovit, a ako i ponove neće biti toliko zapaženo kao u doba kad su oni svirali/živjeli. Ova vremena danas, unatoč izvrsnim pojedincima,nažalost ne pružaju mogućnost da se tako nešto ponovi, ni u produkciji, ni u popularnosti, nit na nekom bilo kojem "nivou", koji bi zadovoljavao pojedinaca i ispunio zadovoljstvom neku "umjetničku" stranu (koja je najčešće bitnija od zarade), a i publika je razvodnjena, zbunjena, neupućena, a ja i dalje mislim da smo si sami najviše za to krivi. Nitko drugi. Dok sam bio u 20tim znao sam da će s vremenom biti jako dobrih tamburaša, sad kad se zapitam što bi moglo bit u budućnosti - ne znam. Eto, ne znam dal ovaj post vuče na pozitivu il negativu al pokušao sam ga sročit sa stajališta "slučajnog prolaznika" -mene.
EDIT ...ma kolko god bilo čudno, mislim da je kod mene, presudio hercegovački gen, da ostanem s tamburom i danas! |
#5
|
||||
|
||||
Hercegovac u rodu......
Quote:
Ono što tebi nedostaje je više poštivanja prema radu, poslu i najvažnije ljudima, pa taman oni bili i "hercegovackog podrijetla". Na tome se radi od rođenja, i to dolazi s godinama. Rezultat toga je: Quote:
Quote:
Quote:
Ono što ti nosi budućnost je ono što ti tražiš od nje, stoga očisti svoje dvorište, promijeni stav prema ljudima, poslu i novcu, a onda će te i drugi početi shvaćati zaozbiljno... Molim da se ovaj stav protumači dobronamjerno, onako kako je i pisan! Pozdrav iz kršne i ponosne Hercegovine! Sretno! |
#6
|
||||
|
||||
Kao što je MarkBass opisao, gažiranje ima i svoju mračnu stranu, zbog koje sam se i sam povukao od gažiranja. Na moju sreću, našao sam odličan posao, tako da više nisam prisiljen gažirati, povukao sam se u studio i tu i tamo zasviram koju gažicu s nekoliko prijatelja.
Te povremene gaže (svaka 2-3 mjeseca) mi dobro dođu da se ispušem i, što je meni najvažnije, malo podružim za svojim drugovima. Dosta gaža može poprimiti i avanturistički duh (daleka putovanja, zajebane mušterije, itd.), ali s pravom ekipom svaki završetak je dobar, a svaka prava ekipa počinje djelomično ovime što je MarkBass napisao (uvažavanjem), ali i iz zajedničkog rada i truda da se stvori nešto vrijedno slušanja i plaćanja. Prema tome, nastavi rondat', poslušaj tihin savjet, i sve će biti OK. |
#7
|
||||
|
||||
čitam ovo i ne vjerujem... još nije ni prosvirao, a već bi novce od svirke.
dokle god se budete prema sviranju ponašali kao prema poslu kojeg se svatko može raditi bez uloženog truda, znanja i energije, do tada će vam biti tako kako vam je... i nemate se pravo žaliti jer i tih 50 kuna je više od onoga što zaslužujete. pa nije sviranje i nošenje sanduka isto. onome tko to postavlja na isti nivo, kao bugarčina, ne treba biti čudno da su i zarađeni novci otprilike isti. kako mali ivica zamišlja sviranje: ajmo skupit ekipu i svirat, a drugi će davat novce... ma nemoj... šta je s onima koji se po 15 i više godina školuju za glazbenika, koji godinama svakodnevno satima vježbaju, koji su robovi svog instrumenta jer moraju održavati kondiciju? vi biste htjeli isto kao i oni svirati i dobivati novce za to? sramite se. @markbass |
#8
|
||||
|
||||
Quote:
Međutim, za gažiranje nije potrebno svakodnevno vježbanje da bi netko na tom istom gažiranju i zaradio. Poznajem nemali broj tamburaša koji se provlače i bez prevelike vježbe i usavršavanja. I što je najzanimljivije, na tome dobro zarađuju. Kao što sam već napisao, nadam se da dolazi vrijeme kada to više neće biti tako jednostavno, ali je to još uvijek naša realnost. |
#9
|
||||
|
||||
Quote:
Naravno da ima iznimaka, ali mi se čini da je više ovih gore spomenutih ljudi nego ekipe koja zna razliku između dobre i loše svirke*. * pod time mislim i smatram da dobra (naglašavam) gažerska svirka znači kao prvo harmonijski točno i korektno odsvirano i odpjevano barem u 2 glasa. |
#10
|
||||
|
||||
Quote:
iz te činjenice proizlazi i nivo na kojem se tamburaška glazba prezentira i način na koji je percipirana u javnosti. tužnjikavo... druga stvar koja proizlazi iz te činjenice je da muzička škola ne uči ljude samo notama i teoriji, nego kao i svaka druga škola daje jednu širinu. imam žalostan dojam da 80% tih gažera jednostavno ne da ne želi postići svojom svirkom nešto više, nego jednostavno nemaju ideju šta bi se moglo još osim toga. i ta bezidejnost i ograničenost je posljedica nedostatka škole, nedostatka znanja... Quote:
|
#11
|
|||
|
|||
Quote:
Istina,zapravo i otisao sam u Batoreka i problem je sto sam bio uletio grlom u jagode a nisam naocigled bio spreman ni pratiti nastavu ni biti dio toga sto je rezultiralo mojim frustriranim postovima na temu Batoreka,ali sad cekam da pocne nova godina pa fino poalko ali sigurno idem od pocetka(iako ove navedene pjesme svaki dan odsviram bar po tri puta Hvala jos jednom na savjetu koji je isti kao i prije pola godine samo sto onda nisam bio spreman prihvatiti ga na nacin na koji sam trebao Rispekt |
#12
|
|||
|
|||
skola brate.
muzika, ekonomija, turizam, prosvjeta, bilo sto. i najvaznije, zajebi lovu, od tog nikakve koristi, pozz |
#13
|
|||
|
|||
Quote:
Eo taj stav meni nije jasan,taj stav sa predrasudama.To sto niasm 15 godina isao u Batoreka neznaci da sam ladio jaja kod kuce vec od pocetka zivota samo sviram,dakle nemam ekipu za pijancevanja,nemam nista u zivotu samo sviram,nekad po pet nekad po deset sati u danu i da zivim u bilo kojoj drugoj drzavi koja nije tristo godina u zakasnjenju sa svime pa tako i sa glazbom i ekonomijom i standardom zivota stvari bi puno drugacije izgledale. |
#14
|
|||
|
|||
Quote:
kao da sam te u srce ubo sa tim Cisom jelda Shvacam ja taj vas ponos i da ga morate branit al probaj prihvatit salu a ne pljuvat umotano u fini celofan na temelju predrasuda Sto se tice postovanja sebe,rada i drugih nemam s tim problema,problem je u nepostojecoj sceni,otuda tih 50 kuna a ne iz nepostovanja prema ikome,to je. S druge strane takva govna su mi se desavala na svirkama da mi sviranje jedne te ist epjesme uopce nebi podiglo temperaturu tijela ni jedan posto,skidali su me golog za vrijeme nastupa i radili kojekakve gadarije sto sam prihvatio sam osmjehom na licu jer je sve to jedna vrsta iskustva,a fore da odem na sedmi kontinentio neuvazavam jer volim ovu Slavoniju bas kao ti Hercegovinu i nebi mogao pet minuta bez nje pa da se o neznam kojem novcu radi a s druge strane da pobijem taj dojam da sam ljen-sjebala me trombocitopenija,dakle nedaju mui da radim nigdje osim na crno jer po njihovom ako se posjecem ili ozljedim odlazim dva metra nize,dakle mogu naci samo nesto na crnjaka,a nemogu ni to naci jer se na baustelama trenutno dijele otkazi a di jos dalje da pogledam.Ostaje mi raditi ono sto volim i ono sto jesam i neocekujem izgradit hotel od svirke vec da imam bar tisucu kuna da malo maknem taj kamen starcima sa ledja za stanarinu.... |
#15
|
||||
|
||||
Quote:
Kada je u pitanju bezidejnost i ograničenost, mogu uzeti jedan dobar primjer: Čičkov nastup na bisernici Janike Balaša. Bilo je očito da su ljudi razvalili, ali žiri to jednostavno nije mogao prepoznati, pa su im dali Zlatnu fićaljku ili koju već nagradu. Poanta ovog primjera je u tome da dokle god se radi glazba za domaću publiku, koja ima točno određena očekivanja, dotle smo osuđeni na komercijalni nivo koji se ne može odmaći predaleko od ovoga što imamo sada. Za veće pomake nam trebaju školovani kompozitori koji razumiju tamburu i njene specifičnosti. Ali tu nastaje problem. Koje su specifičnosti tambure? Ekspresivnosti tambure se ne može mjeriti s violinom, ali pitanje je koje su granice tambure u tehničkom smislu? Dok se tambura ne definira u tom smislu, ne vjerujem da će netko od kompozitora ozbiljnije posvetiti tamburi. Koji je uopće raspon pojedinih tambura? |
#16
|
||||
|
||||
Quote:
da je tebi išta od mog stava jasno, nebi se ovuda izjadavao i kukumakao. svi su tebi krivi, država, loše škole, malomozgovni šefovi, hercegovci, nepostojeća scena... a jadan ti. sve je krivo, samo si ti ispravan. markbass ti je sve lijepo napisao, čovjek je potpuno u pravu, ništa loše ti nije rekao. ali ti u svojoj bahatosti nisi u stanju prepoznati niti prihvatiti bilo kakvu sugestiju ili kritiku. prije par mjeseci si se ovuda kurčio i bahatio sprdajući se "šta će meni batorek, šta će meni škola, presposoban i prepametan sam ja za te pizdarije"... a sad bajaš o sviranju cijeli život. to govori ponešto o tebi. ovim izjavama o školi si pokazao da nemaš poštovanja niti prema drugim ljudima koji nisu žalili truda da idu u školu. a nemaš poštovanja niti prema sebi, da ne ponavljam markbasa. nisu to nikakve predrasude. sve si sam napisao. u redovima, ali još više između redova... na kraju, nisam se javio da bih raspravljao s tobom, jer da mi je to cilj raspravljao bih još onda kad si pisao kako nema potrebe ići u školu, jer ti imaš sluh... javio sam se jer sam u tvom stavu prepoznao jedan temeljni problem kojeg tamburaši na balkanu imaju i mislio sam na više vas, ne samo na tebe. ti si dobio brdo korisnih savjeta od drugih na ovoj temi. poslušaj njih, za svoje dobro, a moja prigovaranja i zajedljivost ignoriraj. |
#17
|
||||
|
||||
Quote:
šta ćeš dalje, to samo ti znaš.
__________________
tih. miran. pomalo krvoločan. |
#18
|
|||
|
|||
Prijatelju svjestan sam ja da sam kriv sam sebi kao i svako sto je odgovoran za svoj zivot,krivo si interpretirao moj....ma uglavnom...hvala u svakom slucaju
|
#19
|
|||
|
|||
Quote:
Jebiga neko shvati nekad neko nikad a zajebano je to kad si tvrdoglav covjek pa se lome borbe u tebi oko nicega,vjerovatno cu ja za deset godina sasvim drugacije disat nego sada al eto jebiga trudim se,ma kako god to izgledalo |
#20
|
||||
|
||||
Quote:
još bih morao reći, ako već nisam. imam 42 godine, sviram desetak. pojma nemam o teoriji i to mi fali da ne mogu opisat. zato idem na privatne sate, da si pokušam otvoriti ta vrata u glavi da barem malo nešta razumijem. da sam na tvom mjestu, bugarčino, dao bih pet godina života. jer, imao sam priliku slušati Janiku i Bogdana uživo, na Petrovaradinu, osamdesetih godina, a nisam. sad bi si najradije pojeo jaja.
__________________
tih. miran. pomalo krvoločan. |
Tags |
bajs, begesh, berda, mechka |
Opcije Teme | |
Način Prikaza | |
|
|