Geneza 2: Izgradnja basprima

[IvanZU]

Sklopivši sve dijelove tambure (korpus, glasnjaču i vrat), slijede poslovi koje u slobodnom prijevodu možemo okarakterizirati kao „puno posla, a malo se vidi“! Kao što je i sa leđnom lajsnom bio slučaj, i glasnjaču valja prirediti (rubove), odnosno mjesto za ukrasnu cifru. Proces u ovom slučaju ne ide brzo, jer se cijela cifra slaže ručno, malte ne kirurškim zahvatima (pincetom), umeće, lijepi, komadić po komadić.

Alternativni način je, nabavka (kupovina) gotove lajsne (cifre), pa si skraćujemo vrijeme za onoliko, koliko nam je potrebno da novu napravimo. Tu bi ležala prednost, a nedostatak bi bio da smo ograničeni na postojeću ponudu, kakvu, manje-više imaju svi.

Materijal koji ćemo koristiti (na ovoj tamburi) za rubnu cifru je: ebanovina, trešnja i javor.

[IvanZU]

Materijal se prvo reže (u štrafte), jedan na drugi slaže i lijepi


Tako dobivamo zaljepljene štapiće od više dijelova

[IvanZU]

Štapiće režemo u crvuljke, a udomaćen je naziv i rezanci, tarana i sl.!

[IvanZU]

Slijedi priprema rubova glasnjače, odnosno turtle roada.

[IvanZU]

Pripremljene crvuljke držimo u kutiji, (obično zelenoj, da naglasimo važnost operacije, a zelena boja, poznato je, odmara oči, zato se i koristi u kirurgiji)


Koliko god se činilo da će crvuljak sam odmigoljit u predviđen utor, isti odbija poslušnost, zahtjeva kraljevski tretman, pincetu, nerjetko pregled povećalom, strpljivost, brdo živaca itd.itd.


I tako u društvu Spydija Turtla, spajamo i lijepimo, crvuljke i rezance



Ispunivši „celu stazu“, odnosno turtle road, gotovi smo tek sa četvrt posla, što znači da ima i nastavak...

[IvanZU]

Kako se ukrasna lajsna na glasnjači radi iz više dijelova (unikat), svakako da je potrebno dosta vremena za njeno postavljanje. Tim više, što je potrebno prilikom ljepljenja jednog dijela sačekati da se isti i osuši da bi nastavili dalje. Iako se pola strane radi, a pola suši, zbog umetanja „crvića“, turtleovski napredujemo step by step.


Kada se ljepilo osuši vidimo first track


Nije preporučljivo napuniti kutiju sa rezancima, jer onda stvarno mislimo da nikad nema kraja

[IvanZU]

I tako polako lijepimo dio po dio


i druga strana je ispunjena, pa se suši, a mi kao da smo na početku tek...



Znači, uzmemo destak komada, umećemo,a kutiju sakrijemo pa urličemo; daj još, oćel više ti rezančići, ajmo ajmo...

[IvanZU]

Evo ovaj dio lajsne (2 dijela) su zaljepljena, aaaaaaliiii....to be continued.....



U ovom trenutku, dogovorili smo se da će hvataljka (griff) biti od ebanovine, iz komada planjke koju je glazbalar osvojio na natjecanju: „ako podigneš, nosi!“. Kaže da je vježbao jako dugo za taj pothvat. Ja mu vjerujem, pošto ja istu, nisam uspio odnjet kući....
Znači „teška“ odluka je donesena!

Naravno, ta odluka povlači i pitanje menzure, a po izračunu i uzimanju svih parametara, ipak ću ići na optimalno dužu ali ukupno kraću menzuru nego do sad, razlika je cca 5mm. A to opet povlači pitanje položaja mašinica (kut najviše), a pošto se ne radi o puno stupnjeva, postavit će se mašina s prednje strane (trad.) što bi trebalo to kompenzirat, itd. al tehničke stvari ćemo ostavit za neku knjigu....ako nekog posebno zanimaju teh. specifikacije, debljine (u dlaku) i sl. može mi se javit na pm, a zbog nepristranosti, ja ovdje to neću iznositi, kao ni do sad.

Cijeli proces više nema nekih ključnih sklapanja, rezanja itd. finalni proizvod se očekuje krajem kolovoza ili do sredine rujna. Od uplouda ću postaviti završetak lajsne, rupu i ukras (prsten) na štitniku, griff, mašinica...razmišljam da li da proces lakiranja isto postavim ili ne. Mislim da bi bilo zgodno napravit posebnu, odvojenu priču o lakiranju, tako da bude na jednom mjestu prikazana i dokumentirana. Postupak lakiranja na ovoj tamburi, naravno da će ukratko (valjd se neću raspisat) ,biti i ovdje prikazan.

[IvanZU]

Završena su dva dijela cifre,pobrušena, odnosno, pripemljeno je sve za umetnuti i treći dio

[IvanZU]

Opet polako lijepimo skroz okolo glasnjače, te s trakom i lajsnom učvšćujemo tarančiće

[IvanZU]

Kada skinemo traku, cifra već liči na projektiranu zamisao, još nije gotovo, al dooobar dio posla je napravljen


Malo da pojasnim jednu stvar do ovog dijela slaganja i pravljenja cifre. Znači ništa se nije savijalo „iz komada“, pomoću grijača ili sl. Svaki dijelić je ručno umetnut, zato to traje i traje. Kod plastike ili drvenih lajsni iz komada, dovoljno je samo prislanjati i lijepiti, sa povremenim (ako je potrebno), grijanjem i u slučaju drvene lajsne močenjem. No u većini slučajeva koristi se mekše drvo za ukrasne rubove, pa je dovoljno samo prislanjati i odmah lijepiti.

Također smo odlučili da će se na cijelu tamburu nanositi šelak. Danas je šelak skoro skroz potisnut od modernih lakova i zaštita za drvo. I tu su mišljenja podjeljena što je bolje i kao je bolje. Današnji majstori rijetko koriste šelak, jer se pokazalo da su i ostali lakovi odlični, daju potrebnu zaštitu drvetu a ne zatvaraju ton. E da, to je ustvari (barem bi trebala) biti odlučujuća stvar pri izboru laka. Zaštititi instrument na način da se ton „ne zatvori“. Druga prednost modernih lakova, a vjerovatno i odlučujuća kod izbora glazbalara, je što moderni lakovi zahtjevaju manje vremena za sušenje i brže dođemo do finalnog proizvoda. Nanošenje šelaka, s druge strane, zahtjeva puno vremena, više sušenja, odnosno, do finalnog izgleda imamo više faza i više nanošenja sloj po sloj, da bi dobili kompaktnost, dubinu i sjaj. Kako god bilo, opet mi je glazbalarus izašao u susret; ma bit će šelak sunce mu njegovo orangeovo!

[IvanZU]

Stigli smo do završetka ukrasne lajsne na glasnjači. Ispunivši sve do kraja sa rezančićima ostao nam je samo završni rub. Znači, do završnog postavljanja lajsna izgleda ovako


Zatim se lijepi sami rub. U ovom sličaju rub nam je od ebanovine + javor, da odvojimo vizualno rub od postavljenih ukrasa. Zaljepivši ga, isti i učvršćujemo pomoću špage, da ne bi „uteko“



Na ovoj slici iznad, se vidi da nema ukrasne lajsne na kraju. To je zbog toga što će se tu ugradit kost, preko koje će prelazit žice. U slučaju da su popunjeni rubovi do kraja, najčešće se onda preko stavlja komad lima, koji ima funkciju zaštite, odnosno, spriječavanja urezivanja žica u glasnjaču. U ovom slučaju, tu funkciju će odrađivat kost a ne lim.

Kad se sve osušilo, skidamo špagu i evo kako izgleda cijela cifrulja

[IvanZU]

Također, odmah se pomoću mini-okolorupnog-cuttera , bacamo na pripremu i ukrasnog prstena oko rupe. Postupak postavljanja je isti, samo što će nam trebat manje vremena za postavljanje, logično, jer nemamo kilometarsku stazu za ispuniti, kao kod ruba glasnjače



Znači, slijedi sličan (isti) dio ukrašavanja kao i rubovi glasnjače, kojeg ćemo dokumentirati vjerovatno sa griffom (hvataljkom), jer je to sljedeća faza.

Dovde, super sam zadovoljan izgledom lajsne, punooooo mi je ljepša nego ona koju sam mislio naručit, a i u finišu (kad se nanese šelak), mislim da će još više doći do izražaja.


...evo, baš sad nagovaram glazbalarusa da se primi rupe...

[IvanZU]

Započela je i epizoda sa rupom ...(ukrasna okolo-rupna šara ), je ista kao i na rubovima glasnjače i postupak je isti, s tim da je bilo potrebno napraviti i dodatni prsten kako bi crvuljci bili stegnuti nakon što se zaljepe.






ova zadnja slika je i real time stanje, znači još se ljepilo nije osušilo a vidi se kako dodatni prsten podupire rezance. Inače, odnosno najčešće, odmah po postavljanju štitnika, furnira, otvara se i rupa, ali to nije ovdje slučaj iz razloga što bi bilo još kompliciranije postavljati ovako rađenu ukrasnu lajsnu (okolo-rupni prsten ). Na većini tambura nema ovog dodatka, nego je zaljepljena lajsnica oko samog otvora rupe (npr. bijela plastika oko rupe na tamburama majstora Bocana). Također, često nema ni tog ukrasnog ruba (ili plastike) oko rupe, znači oko rupe je samo štitnik, ili furnir.

Vidi se koliko ovakvi detalji uspore cijeli proces izrade. Da li je to potrebno ili ne, stvar je osobnog izbora. Obično su stari majstori ovakvim ili sličnim izradama i ukrasima označavali posebnost serije, materijala, narudžbe i sl. Moram ovdje napomenut i jednu činjenicu koju mi je i praksa potvrdila i da ne bi neko slučajno pomislio (a vjerujte ima i toga ohohooo), da su lijepo ukrašene stare tambure i bolje (tonski). Uvijek treba slušati isključivo kako instrument zvuči, a ne kako izgleda, a ako zvuči odlično i izgleda lepo ko lutka, eeeeee ondaaaaaa
nastojte da zvuuuuučiiiii još bolje i bolje..., to je ipak najbitnije...

No idemo dalje, s obzirom na sadašnje stanje prije sredine rujna ne očekujem da će tambura i zasvirat, jer ubrzo slijedi i višetjedno (višeslojno) nanošenje šelaka, što isto samo po sebi zahtjeva vremena. Zbog moje Male nestrpljivosti, čak sam mislio preskočit tu priču oko šelaka, al eto opet je presudio šleper glazbalarusove volje.....a protiv toga, ne moš, ni da oš...

[IvanZU]

kako su se dijelovi cijelog ukrasa osušili vrijeme je za otvaranje rupe, korak ispred u slici je prsten koji podupire ukrasnu cifru


slijedi "otvaranje"


vidimo da je ostavljen prostor oko rupe za širinu ukrasnog ruba


slijedi naravno ljepljenje samog ruba

[IvanZU]

Kad se ljepilo osuši, slijedi fino brušenje i završavanje



Cijeli korpus je fino uređen i spreman za postavljenje griff-a (hvataljke)

[IvanZU]

Prije ljepljenja griffa, potrebno je napraviti utor u donjem dijelu vrata i panja, na koji će se zaljepiti hvataljka iz razloga što u ovom slučaju sama hvataljka prelazi svojom dužinom panj i nastavlja se "u glasnjaču"



Slijedi ljepljenje griffa i to bi bilo to. U ovom slučaju također griff malo "ulazi" i u štitnik, namjerno jer sam tako bio i zamislio cijeli slučaj. Zbog toga je štitnik (što se vidi u predhodnim slikama) bio na tom mjestu "odsječen".

[IvanZU]

Prije lakiranja potrebno je cijeli instrument detaljno "očistiti", znači prirediti za zadnju fazu u procesu ili finiš. Evo nekoliko slika tako pripremljenog instrumenta

[IvanZU]

Započela je finalna faza u cijelom procesu, a tiče se lakiranja instrumenta. Kao što smo rekli koristi se šelak, a uobičajeni naziv za proces ili faze koje se prolaze je Francuska politura.

Sve je to jako zahtjevan posao (baš tog finiširanja) koji u najmanju ruku zaslužuje posebnu temu, pa se nadam da će (jednom) biti više riječi i o tome. U našem slučaju prvi (temelj) je nanešen, a nanosio se ručno ( „dvije ruke“) ili u prijevodu cijela tambura se prešla dva puta.

Evo sadašnjeg izgleda

[IvanZU]

Leđa, stranice, vrat