|
|
#1
23-10-2008, 20:50
|
||||
|
||||
Ljudi zbog kojih volite to što radite...
Quote:
Pišite o događajima zbog kojih živite za tamburu i zbog kojih sve ružno pada u zaborav... Ja ću prvi... Bio sam klinjo... 15 - 16 godina... Veljin bivši komšija (Vitko) ženio se drugi put... Pitali su mene i Groma da sviramo... Ja sintić a Grom bubnjeve... Svirali smo naravno džabe, jer tada ni 15 pjesama nismo znali... Mladoženja je imao oko 60 godina... svi su nas kitili, unatoč petnajstom ponavljanju pjesama... Netko naruči Danas majko ženiš svoga sina... Ajde, krompiramo mi nešta... Dolazi mladoženjina mama, sa svojih 80 - 85god... Ljubi nas i daje sigurno čitavu penziju i kaže: Moooomci, pojma nemate, al kad sam ga prvi put ženila, ta pjesma nije ni postojala, red je da ju sada platim kako treba... to se nikada ne zaboravlja....
__________________
Kad se šolja rakije narolja onda šolja radi šta ga volja 
|
|
#2
23-10-2008, 20:57
|
||||
|
||||
|
E sad, ima i graničnih događaja... Neznam di bi stavio pa ću u svoju temu...
Veljo, brat od tvoga đeda, Joco.... Sviramo ja i grom na igralištu neku feštu... Dolazi on i pita jel bodu šta... Mi kažemo naravno da nitko nije ni dinara dao.... Kaže on: Evo 20 maraka... Ja ću se potruditi da svi vide da sam dao... Nakon svirke ćete mi ih vratiti.... Naravno, kad su svi vidili da Galicijan daje 20 maraka, svi su se latili novčanika 20 maraka smo mu vratili, ali zaradili smo svaki po makar 120... sad jel on spada u loše ili dobre... neznam, ja ga pamtim ko legendu, ali i židovskoggalcijana
__________________
Kad se šolja rakije narolja onda šolja radi šta ga volja
|
|
#4
23-10-2008, 22:32
|
||||
|
||||
|
Hm, buky, jesu li sad tu bitni "ljudi" ili "novci koje ti ljudi daju ili motiviraju druge da ti daju"?
 Meni je ljubav prema tamburi usadio čovjek koji me i naučio svirati u orkestru, profesor matematike i fizike, a tamburanje je bilo slobodna aktivnost koju je on vodio. Ujedno i osnivač Tamburaškog zbora Gaj iz Zaprešića koji je nedavno proslavio 25 godina, prof. Ivan Kresnik. Pretpostavljam da ne čita ovaj forum, ali želim mu se i ovako zahvaliti na tome i na svim savjetima koje mi je dao (i još uvijek daje). A i svaki put kad vidim da pjesma koju izvodim stvarno dirne nekog, taj netko postaje razlog zbog kojeg volim sviranje i pjevanje.
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|
|
#5
23-10-2008, 22:55
|
||||
|
||||
|
je, ima divnih ljudi koji su uvijek bili tu negdje u nekim bitnim momentima ili su na neki način stimulativno djelovali na nas kao svirače.
međutim, ova je tema pokrenuta kao protutema onoj o nepoštenim ljudima, koji nas zbog svoje škrtosti ili pohlepe varaju za novce, potkradaju, skriveno ili otvoreno. pa bismo ovdje mogli pričati o ljudima, gostima, mušterijama, kako god koji nisu takvi, nego te uvažavaju kao osobu i kao svirača i to za vrijeme dok sviramo na svojoj gaži, na radnom mjestu. mislim da je buky tako nešto htio pokrenuti... ako griješim, ispravit će me. evo, odmah ću krenuti sa žarkom čuljkom, ugostiteljem iz zagreba, veseljakom i bajom kojem sam imao zadovoljstvo svirati s raznim sastavima i postavama. i onim nabrijanim i uvježbanim, kao i s na brzinu skupljenom ekipom. bez obzira na sve okolnosti, uvijek je bilo fino i ugodno svirati za njega. nikad neugodnosti, problema... na kraju svi sretni i zadovoljni.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit
|
|
#6
23-10-2008, 23:01
|
||||
|
||||
|
Quote:
 Njih dvojica su skupa odsvirali hrpu svatova i nerijetko su nekoj sirotinji koja je bila u društvu bogataša i malo boljestojećih davali kao danas što je recimo 100kn i neka to okači za gudalo kad mu djed kaže. Na taj način su ubirali novce od onih koji su bili škrti jer kad su vidjeli da siromah daje latili su se i oni za šlajboke. Joco vam je pomogao, potaknut iskustvima od ranije. Bio je on legenda, ali kako kažeš "židovskigalcijan" puno bolje stoji jer često puta je znao ukrasti novce i kasnije to pokazati mom djedu  Upravo zbog toga i sličnih stvari nisu još dugo svirali skupa a obojica su bili teškog karaktera i nisu više nikad propričali. Joco je umro, djed je ipak koliko god ovakav ili onakav kako se priča, došao na sahranu i nije se mogao suzdržati a da se ne rascmolji kao beba. To Joco nikad nebi učinio za njega, iako ga je rođeni brat odranio na dudovima za vrijeme rata, oblačio i pazio jer njihov ćaća koji je bio 66 puta veći galcijan nije jebo u kući nikog ni 5%, a to je Joco naslijedio od njega. Malo sam skrenuo s teme ali kad je riječ o njima dvojici neka se zna. Ja znam kakav je moj djed, i ti Toma znaš, ali pretpostavljam da si čuo ono najgore pred dućanom, od mog "teče". Ali Ivica Počeluk je prije svega bio i ostat će čovjek, a to što ima svojih mušica - pa baš me zanima kakvi ćemo mi biti kad budemo imali 72g, ako i doživimo. Još uvijek svira i pjeva i malo tko ga u pjevanju može nadjebat jer njemu razglas nije potreban
__________________
"Sve što trebate učiniti jest udariti prave note u pravo vrijeme i glazbalo svira samo!" (J.S.Bach)
|
|
#7
23-10-2008, 23:44
|
||||
|
||||
|
Sviram jer mi srce neda mira,stalno mi lupa brzo kad cujem tamburaše i to me cini sretnim
 ...hahahaa
|
|
#8
24-10-2008, 07:07
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
Kad se šolja rakije narolja onda šolja radi šta ga volja
|
|
#9
24-10-2008, 09:59
|
||||
|
||||
|
Quote:
 Žara je nenadjebiv! Od odnosa prema ljudima - prvenstveno, pa do izbora finih pjesama, koje i mi tamburaši volimo svirati. Sjećam se da su mu najdraže bile "Dunavska čežnja" i "Hej riđane". Ajd dobro, i "devojka iz grada" . A i cifre koje je znao ostaviti na tamburama, nitko još pojedinačno nije dostigao  . Sjećam se da je jednom, kad je sve potrošio, ubacio 'Rolex' u begeš - vratili smo mu ga sutra, naravno, napravio je to iz zajebancije.Uglavnom, ako ga netko usput vidi i hoće zaradit koju stoticu/tisućicu, samo nek zasvira "Hej riđane", samo tiho, što tiše ...
__________________
ˇıɔou od oǝʌoɹd ɯɐs ǝuɐp ǝɾןoqɾɐu ǝɾoʌs
|
|
#10
24-10-2008, 11:48
|
||||
|
||||
|
dogodilo se to jednog dana u mjesecu rujnu kad sam slavila rođendan. dan prije sam proslavila sa svojim kandelaberima (dečki &srčeka&) a dan poslije u pivnici sa jednim odličnim tamburašima, Dangubama. dečki su, šta drugo reć, nego predobri!. naravno od cijelog društva ja sam jedina valjda znala sve pjesme koje su svirali a koje nisu poznate jel. bila sam izvan sebe jer su mi odsvirali jednu pjesmu od bogdana (šta li radi moja ljubav), bijah u transu. pošto mi je bio rođendan a nisam imala previše para da im platim da dođu mi za stol par pjesama odsvirati, otišla sam sa velikom čokoladom koju sam dobila i zamolila ih da mi dođu odsvirati. dečki su došli naravno
i hvala im za to jer nemaju vjerojatno pojma koliko mi je to značilo u tom trenutku! ali jedino sam ih ja slušala jer nitko drugi nije znao pjesme...ah . ali nema veze. jer kad čujem tambure, tamburice glas, zbogom majko i sestrice ja ostavljam vas....ja sam jedna osoba koja je opsesivna (na prijelazu u psihopatičnost) za tamburašima i tamburaškom glazbom tako da kad se slušaju tamburaši svi znaju ko je glavni s tim da ja padam u različite transeve (suze, smijeh, ples, pjevanje, klečanje,nazdravljanje, lomljenje čaša i bokala..), i svi mi govorili, i govore da će ta opsesija/psihopatičnost me pustit kad tad ali sumnjam. ak me do sad držala neće to mene tako lako p.s. moram udat slavonca pa kud puklo da puklo
__________________
Moja tamburo da mi te nije, već bih i ja davno prije. s ovog svijeta pošla, otkud sam i došla 
|
|
#11
24-10-2008, 12:13
|
||||
|
||||
|
Pa pjesma Sta li radi moja ljubav se stalno svira ovdje u Slavoniji,,,samo ti dodji ovdje naci cemo mi tebi pravog slavonca koji ima puno kulena i koji svira s tamburašima...hehehehe
|
|
#12
24-10-2008, 12:49
|
||||
|
||||
|
Mali-veliki ljudi...
Quote:
Mnogi su klinci zavoljeli glazbu upravo zahvaljujući tom velikom čovjeku (pa i moja malenkost). Poslije "njegovih" 6 razreda, nije nikome bilo problema ni u jednoj srednjoj muzičkoj u ZG.. Toliko...
__________________
Život bez glazbe je zabluda Friedrich Nietzsche
|
|
#13
04-11-2008, 16:16
|
||||
|
||||
|
prve korake u tamburi mi je dao prof. Krešo Lukačić-legenda koprivničke tambuaške glazbe. i kod njega sam zavolio tamburu. dao mi je super savjete i na neki čudan načim me "prikeljio" uz tamburu. Sad mi se najviše svuđa pajdašija koja vlada kod dečki iz mojega banda, svi bi se za svakoga napravili i super smo si i kad se treba zezati i kad treba ozbiljo svirku odraditi i zbog toga volim tamburu. a sad se uz to vežu novci, cure, poznanstva i sve drugo.
__________________
|
|
#14
04-11-2008, 17:06
|
||||
|
||||
|
E ja u početku nisam imao uopče namjeru svirat basprim jer sam bio na klavijaturama dok me jednu večer nisu kidnapirali ( moj sadašnji kontraš i bivši basprimaš joj trebal sam ih
 ) i odvukli na probu KUD-a gdje su svirali.Naravno da su me uz sviranje naučili i pit i tak sam ostal na basprimu do danas 
Last edited by basprimaš; 04-11-2008 at 17:55.
|
 |
|
|
10
Linearni Mod
