|
Registracija | FAQ | Lista Članova | Social Groups | Kalendar | Pretraga | Današnji Postovi | Označi Sve Forume Kao Pročitane |
|
Opcije Teme | Način Prikaza |
#21
|
||||
|
||||
evo nesto lepo!
...sa jednog novosadskog bloga...
http://www.nadlanu.com/Blogs/BlogVie...ryID,2948.html ...i ovde ima o tamburi, vise informativno nego poetski... http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/19-1...ne/hronika.htm scroll na sredinu!
__________________
Četir' konja debela u pesmu si uprezala ! Četir' strane sveta u pupak si nam uvezala ! Ej, Vojvodino od plača, od đubreta i od kolača, a vere četir', a peta ciganska, a šesta iz tambure riče ! ...galerija slika tambura...klik https://www.facebook.com/ZbirkaTambura |
#22
|
||||
|
||||
ruda,
ovo je vrijedilo truda.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
#23
|
||||
|
||||
Quote:
a ja mu svirao za stolom 1981. s čika milošem. možda je neka zabuna. možda je umjesto 70-tih trebalo pisati 80-tih?
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
#24
|
||||
|
||||
koji majstor je napravio ovu tamburu?
...bas mu juce bio rodjendan!!!
__________________
Četir' konja debela u pesmu si uprezala ! Četir' strane sveta u pupak si nam uvezala ! Ej, Vojvodino od plača, od đubreta i od kolača, a vere četir', a peta ciganska, a šesta iz tambure riče ! ...galerija slika tambura...klik https://www.facebook.com/ZbirkaTambura |
#25
|
||||
|
||||
ma bit ce opet za 2 tjedna
|
#26
|
||||
|
||||
Počinak
Vrijeme je za na počinak poći
Čekaš me, o crna noći U zagrljaj svoj opet me primaš Razne snove za mene imaš Pjesmica ova baš je glupa Ne znam zašto slažem je sad Kao dječarac iz školskih klupa Zadaćnice sam pisao tad Zašto sad ovo Tko će ga znat Možda samo Moram ja srat U stihu sve uvijek Bolje zvuči Svaki problem Manje te muči Rima se gubi Vers se krati Sve je Kraći I kra.. Kraj P.S. Ne obazirite se na ovaj moj pokušaj terapeutske poezije... Vidio sam u nekoj seriji kako je neki lik pisao poeziju kao oblik terapije, pa evo da i ja probam... Znam i sam da je rima preloša, teme nema, versifikacija nedosljedna i tako to... Al' evo, ovu temu sam otvorio ne znam kad i sad mi je došlo da iskoristim "trenutak za poetski trenutak"...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#27
|
||||
|
||||
V češtině každá báseň lépe zní
Autoreflexivní báseň napsána speciálně pro můj nejoblíbenější tamburášský forum...
V češtině každá báseň lépe zní Jako když dívka krásná v noci sní Češtinu bohužel nepoužívám, zapomínám Na krásné dny v Brně jen často vzpomínám Život je jen jeden, neopakovatelný Čas rychle plyne, je nezastavitelný Hudba mi pomáhá přežít těžký den Hudba mi v noci přináší lehký sen
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#28
|
||||
|
||||
__________________
... litnje doba, pendžeri su otvoreni, nema automobila, nema fijakera, nema ništa... |
#29
|
||||
|
||||
Kad se snaše prime prime
Kad se snaše prime prime Tad se baja prima prima Svire svirci i svirkinje Plešu Irci i Irkinje Kontraš skoči na bure Svud zvrndaju tambure Udri tvrde žice Baš kod kobilice Kad zazvoni basprim taj Mojoj duši to je raj Pronaš'o sam kutak Za poetski trenutak
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#30
|
||||
|
||||
Stvarno si lud! hehehe, još samo treba uglazbiti
__________________
...kad kraj mene nisi ti, kad me plaše vjetrovi, ja bi htio da si tu, na mom toplom ramenu, da mi kažeš čuvam te, kad si sa mnom, ne boj se .... |
#31
|
||||
|
||||
Smišljam glupe rime
Sve zbog male prime...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#32
|
||||
|
||||
Dugo nije behar mirisao
Dugo nije Hrvač laprdao Teška srca čitam sada Kako gruba riječ na forumu pada Zašto svađe, ljutnja, jad Ta svi smo slični, bliski sad Tambura nam srce dira Uživamo kad nam svira Oj, tamburaši, braćo mila Duša moja sanak je snila Da zajedno svi ćemo jednom biti Te s izvora čistog sreću piti Svirajte, sve dok ne kucne vam zadnji sat Inspiracije više nemam, idem spat Hrvoje Ban - šundpjesnik u usponu
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#33
|
||||
|
||||
Osim moje šund-poezije, moglo bi ovdje biti i zanimljivo mjesto za prozne tamburaške priče, npr. kolege zaima koji se na tom polju već iskazao po drugim temama, a ja s guštom čitam te zanimljive priče.
A i drugi, tko god želi ispričati neku tamburašku priču nek se primi tastature i napiše...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
#34
|
|||
|
|||
jesi uglazbio neki od tih svojih poetskih trenutaka....????
bila bi šteta da propadnu pjesme,a u njima možda i ima nekog potencijala.... |
#35
|
||||
|
||||
Quote:
Baš nešto razmišljam dal' da se primim tog posla ili ne... Sve kaj smislim mi zvuči glupo pa možda bolje da se ni ne pokušavam primiti ozbiljno "kantautorstva". Jedino što imam snimljeno, a da je mojih "ruku" djelo je neslužbena himna NK Inter Zaprešić (čak se, navodno, i puštala nedavno na stadionu - ideš! ) koju smo nazvali "Žuta rapsodija"... Tekst je djelo Romana Rožankovića (buraza od našeg primaša i predsjednika kluba navijača Intera (koji se zovu Divlje svinje, da se ne bi stiltali kad čujete tekst) i mene. Tekst je, kako i treba biti, pun glupastih nogometnih klišea i rimica... Muziku i harmonizaciju sam smislio ja (pod utjecajem Topićeve "Makedonije", Čavoglava i sličnih 7/8 stvari, a kod harmi ima i malo utjecaja sweet metala )... "Bubnjeve" sam isto odsvirao u "real-timeu" tipkajući po tastaturi u, mislim, FLstudiju, ispadam iz ritma, znam... Malo je sjebano snimati bubnjeve tako, em je tu latencija, em smo prvo snimili sve (bez metronoma, naravno) i poslije ti gađaj ritam... Al' bilo kako bilo, evo tu je ta pjesma (prvi dio je "Hrvatska mati me rodila" koju izvodi Tomislav Brajša i prije se puštala prije utakmica Inkera, ono devedesetih, e da i to je očita furka na "Dinamo ja volim" i uvod - "Popevke sem slagal") - http://web.vip.hr/hrvoje.ban.vip/sv/music/Zuta.mp3 EDIT: Sad slušam to (ne)djelo i čak kad znam kakve su bile okolnosti... Nije ni tako loše... Snimali smo sve zajedno (prvo sve tambure pa sve vokale), dečki su prvi put čuli kak ide pjesma pola sata prije snimanja... Snimalo se u mom dnevnom boravku (frend iz Slovenije je dofuro svoju opremu). A i brijem si da je to jedina tamburaška (doduše neslužbena) himna nekog nogometnog kluba... Možda se varam, correct me if I'm wrong. Inače mi je cool kad Kohorta pjeva - "PJEEEEVAAAAAJ MAJKO RATARA I BEKRIJAAAAAA"... E, da, čudno kak se ta tema nije "potegla" - za koga navijate i te spike...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” Last edited by Hrvoje; 07-06-2007 at 02:38. |
#36
|
|||
|
|||
piso i ja ponešto pjesama.....i začudo sve sa rimom...nekako mi slobodni stih ne ide....
...sve pjesme imaju nekog ljubavnog značaja i vezane, tj.posvećene nekom. a ima i poneka drugačijeg žanra....uglavnom koliko ja znam te pjesme nije vidjelo više od 5 pari očiju,a možda baš u meni čleži neki skriveni tekstopisac, iako mislim da s razlogom sunjam u to |
#37
|
||||
|
||||
ovo što slijedi nije moja pojezija, nego lika koji se potpisuje pseudonimom fayo. upravo sam čuo njegovu pjesmu u izvedbi mate bulića na radijskom festivalu i nisam mogao odoliti da ovdje ne nabacim par stihova koji me nikako ne mogu ostaviti ravnodušnim. pojezija je tematski vezana uz svirce, a ide:
naoružan sam do zuba harmonika, gajde, truba .... brzi ritam, prsti spori svakim danom sve sam gori mrak. jelda?
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit Last edited by _maestro_; 09-06-2007 at 14:39. |
#38
|
||||
|
||||
Vojvodina - Miroslav, Mika Antić
Vojvodina
I Verujem vo jedinu i vo jed i vo inu ravnicu - mater moju i zapljuvanu i svetu, tu Vojvodinu u soli, u hlebu i u vinu, i ne verujem joj, veru joj njenu i krv joj somotsku i prokletu a slepacki joj se molim dok mi na usni rdja i rze i mirise blagoslovena kao pricest i zrno aprilske kise i dok me kolje pod grlom njen dah ljut kao vile, pa teme i celo skropi beli cvet bagremova, i dok se rvem sa zitom, dok zvezde po meni mile, a ona rominja i tinja i survava se sa krova sva torzestvena i rozestvena od lepote i rugla i kao srce mokra i kao srce okrugla. Jao, ravnico zlosutnico ! Zlatna sacmo u sisi ! Jao, svevisnja moja iz birtija i crkava ! Ti, duso, sto isplazena i bosonoga visis i pozlacena i placena i detinjasta i lukava, a tako sasvim sveta i zlikovacka i lomna, i kao nebo niska, i kao nebo ogromna. II Volim je od stala do oltarskih dveri i od blata do psenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih ocenasa, vrsidbenu i zadusnicku, smedju kao devojacke pletenice, tu zemlju cardasa, casa i bezemljasa, gde su sluzili bdenija i ljude za glavu skracivali, gde su starice tepale i pragove branile golim sakama, pa su je brali i zdrali rukama, pa su crkavali i ziveli, pa su je voleli ljudi i kleli i psovali i plakali. Tu Vojvodinu bogomoljacku, i bezboznicku, i vinsku, belu od jaganjaca, crnu od paljevina. Tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku, kad se lumpovalo od Vrsca do Temisvara, Sombora i Segedina, pa niko u brokovima nije imao gustu pesmu kao taj narod robijaski i prvomajski, razbijenih temena i zuba, ta Vojvodina asova, britvi, molitvi i samara, zarasla u zelje, u laz, u borbu, u izdajstvo, u ljubav. Volim je, jer smo svi siroki i obicni kao ova ravnica, jer smo i veliki i prokleti na ovim zelenim travama, i milioni suludih, rumenih zvezdanih ptica vecito ce leprsati nad nasim umornim glavama. III Mucu steoni vinogradi. Peni se jesen u kacama. Rdaju po bespucima vetrovi sa kutnjacima masnim od slanine. Rodio te otac. Ubio te sin. Brat bratu o vratu i po vratu. A krstovi najvece drvece. A grobovi najvise planine. Na usni tamjan i kanfora. Nozdrva od bosiljka bela. Zubi utrnuli od becaraca i truli od opela. Jao, ravnico ! Jao, krtico ! Jao, bezglava tico ! Moja zetvo i zito. Moja kletvo i tugo. I jao, Vojvodino - gladna godino, i Vojvodino - dugo. Sirok Dunav. Siroke pustare. Siroko garavo oko. Od svetog Carnojevica, do svetog skeledzije na Tisi, oce nas u opancima, u katancima i lancima, oce nas ize jesi i ize nisi. IV I volim je prosjacku, pred crkvama, nedeljama, u ritama, i svatovsku, astragansku, neucveljenu bolovima, i Vojvodinu vasarsku i harmonikasku, cas raspusnu, cas pitomu i birtijasku sto osvanjiva stucajuci pod stolovima, pa Vojvodinu becku i varmedsku sa tudjim barjacima pred cetama K.U.K. regimente, kraj druma istorija silovana i zaklana, i Vojvodinu solunsku i krfsku pod bajonetima, sivu kao vojnicka smrt u koporanima i zajednickim rakama. Pa je volim sestoaprilsku, logorasku, isprebijanu, obesenu o bandere, probusenu po celima, uzoranu od tenkova, od krvi izopijanu, i partizansku kad je oktobra donela prolece selima. Volim je koliko je zla i dobra.Volim je podjednako. Prskajte kajsije zvezda u kosi drveca njenog ! Uvek ce biti krovova pozadi krova svakog jer uvek se rumeno nastavlja na rumeno. V Lete nad Fruskom Gorom, nad tornjevima, nad djermovima nekolmovani paorski andjeli bez krila i oreola. Lete do zvezda i vracaju se sa zvezda lepi, mrtvi i sasavi, sa ufitiljenim brkovima, u gacama od sest pola. Lete sa glavom crvenom kao raspuknuta lubenica. Sa obrazima od licidarskih lutaka i jezikom od koljiva. Leti Panonija hiljadu puta zaklana i uvek najlepse ziva, Panonija sto prasta i sto se iz groba seca, sva od praporaca i dukata sva mnogo srneca i kereca. Jao, ravnico ! Jao, cesnico ! Jao, vodo i travo ! Jao, sve moje plavo, drveno od krstova i krvavo i pravo ! Jao, zuto od snopova, od mrtvaca, od sunca i od sveca ! I jao, sareno od vina, od violina, od sukanja i cveca ! Ja tebe nozem i hlebom. Ti mene solju i satarom. Ja tebe nogom i bogom. Ti mene ruzmarinom i materom. Jednu zob zobali, jednako groba dobili, Jednako se oplodili i rodili i prodali. Cetir konja debela u pesmu si uprezala ! Cetir strane sveta u pupak si nam uvezala ! Ej, Vojvodino od placa, od djubreta i od kolaca, a vere cetir, a peta ciganska, a sesta iz tambure rice ! I svi mi na sramotu lice ! I svi mi na boga lice ! VI Zaigraj, zavitlaj zemljo, lepoto bosonoga, nevesto moja najlepsa u dronjcima i placu, ti sto se molis bogu i ti sto pljujes na boga, ti sto si dugovala i naplatila racun, nazdravlje ! Dizi case ! Razbij astale sakom ! Zapevaj preko njiva, neka zabride kosti ! Volim te sto si prosta, sirova, divlja tako, i tako mnogo luda, volim te, volim, oprosti, ti, od ponosa i stida, od djundjuva i vaski, ti, ljuljasko i rako - zut zubat smeh ne skrivaj, pevaj pijano racki, madjarski, totski, vlaski, makedonski, bunjevacki i licki preko dalekih njiva ! I tako do smaka sveta, najteza zemljo moja, sa ukusom muskatla, krvi, hleba i saca ! Od paorske sam lepote, radosti, psovki i znoja. Razdrlji prsluk i gutaj ! Ja ovu zdravicu placam ! --------------------------------------------- Ko poželi da pročita još koju o Vojvodini, paorima i naravno, Ciganima.... http://www.novosadski.net/viewtopic....361a46b3b04c23 ...ima dosta Mikine poezije....
__________________
Četir' konja debela u pesmu si uprezala ! Četir' strane sveta u pupak si nam uvezala ! Ej, Vojvodino od plača, od đubreta i od kolača, a vere četir', a peta ciganska, a šesta iz tambure riče ! ...galerija slika tambura...klik https://www.facebook.com/ZbirkaTambura |
#39
|
||||
|
||||
Quote:
PS:I on spominje travu;ništa bez trave.... Last edited by Svitac; 29-10-2007 at 11:24. Razlog: preveliki quote |
#40
|
||||
|
||||
ODA JESENI
Kak prebiti cucki megle se vlečeju prek brega Bog zna kam. Stari pijanec, skoro slepi, v truloj kleti, sam, kak pes. Plesnivo lišće veter odnaša, vrapci ščokaju kokošji drek. Čoravi maček, ofucani, grdi, na poceku dršće, betežen. Vrag ti jebi takvu lepotu. |
Opcije Teme | |
Način Prikaza | |
|
|