#21
|
||||
|
||||
Imao sam priliku slušati ga, stvarno je vrhunski. Kapa dolje.
|
#22
|
|||
|
|||
NAvračiću skidam kapu... Bio sam na mali milijon svirki di je svirao (službeno i neslužbeno) a i vozil mu muziku s njegovim sinom
Na koncu, učil sam klavijature od istog majstora, kod kojeg je on napravil svoje prve glazbene korake.... |
#23
|
||||
|
||||
1990
|
#24
|
|||
|
|||
Tata, daj ovu brzu pjesmicu
Ja imam njegovu verziju monti csardasa na mobitelu napravljeno za budjenje i nikad mi nije tesko ustat, kad cujem njegove bravure. Najbolja mi je to verzija montija uopce!
Moja curica od tri i po godine slusala bi ga u nedogled. Kaze: tata, daj mi onu brzu pjesmicu - ona je moja najomiljena! I ja se priklanjam njegovemu radu i skidam sesir! Pozdrav, I. |
#25
|
||||
|
||||
Mirek
Navračić je umjetnik u pravom smislu te riječi... Žao mi je što nismo imali više zajedničkih momenata, ali i to malo je puno... Mirek je jedan od rijetkih koji stvarno velikim dijelom sebe uživa u glazbi i ima ono što zovemo "filing"... To što je šarao (glazbeno) na sve strane, samo je dokaz njegove širine... Muzika nije limitirana, kaj ne... E sad, koliko je prokletstvo pronaći sebe u cijeloj toj bolno lijepoj astralnoj projekciji glazbe u vlastitoj glavi, to je spoznaja koju na sreću uvide mala nekolicina blagoslovljenih, a među njima je i naš Mirek... Ipak za veliku većinu glazbenika vrijedi ona: -blago siromašnima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko, itd.-... Samo sam htio reći da svaki blagoslov donosi sa sobom redovno i prokletstvo... Malo krivo skretanje, jbg...
Šteta što Navračić nije išao dalje u jazziki, npr., iako je i bez toga legenda... Većini velikih i život obično "pobrka lončiće", pa stvari krenu naopako ili linijom manjeg otpora... Nerijetko im je čak ugrožena i gola egzistencija... Lakši put je naravno u mnogo slučajeva alkohol i boemština, što sam i na vlastitoj koži osjetio, jbg... Ali kad stvari jednom "sjednu na mjesto", nađe se oslonac za guranje dalje... Tu je također Mirek uspio, te je i to jedan od dokaza njegove veličine... Pamtim da je imao i nadimak "Hamper", zbog vjedra gemišta koje je bilo blizu sinta i koje je "rješavao" redovno... Pa i Oliver i Boško rješavali su, recimo svaki bocu henesy-a, pa su bili još bolji... Nekad "doping" dosta pomaže (kao bijeg ili inspiracija ili nešto treće)... U granicama... Osobito za senzitivnije umjetnike vrijedi ona: -In vino veritas- Bitna je samo svjesnost o količini doziranja... Osobno smatram da postoje i daleko bolji stimulansi (ne kemijski, već oni iz glave) za glazbenike, a koji ne nanose toliko štete organizmu... E, kad glazbenik dostigne taj stupanj samosvijesti, onda je to nivo više u glazbi... Kad se može prebaciti svič sa ovozemaljskog na glazbu ili ako, još bolje preklopnik ima više "položaja", onda je to - to... Vidim da je Mirek to postigao i nadam se da ćemo i dalje uživati u njegovom sve zrelijem sviranju, na opće zadovoljstvo... Toliko.. Živio Ti nama... PS: Još bih dodao: najbolji "tamburaš" među harmonikašima...
__________________
Život bez glazbe je zabluda Friedrich Nietzsche Last edited by Zlajo; 24-03-2009 at 12:43. |
#26
|
|||
|
|||
Jedan od najboljih, ako ne i najbolji harmonikaš kojeg sam imao prilike čuti. Sjedili smo, ako se ne varam u Bunčiću u Dugom Selu (može bit i da nije). Došli su do njegovog stola i uvalili mu harmoniku da zasvira nešto . Ako se dobro sjećam prvo je odsvirao je neki čardaš, al stvarno majstorski. Kasnije se već bacio na neke popevke
|
#27
|
||||
|
||||
hehe, bravo, slažem se dakako s cijelim tekstom, ali ova izjava mi se jako svidjela, moram pohvalit i potvrdit to!
__________________
....Da su mi noći duže, ljepše bi mi prolazili dani... |
#28
|
|||
|
|||
I jedna mirekova najjača izjava: " Mene je najbolše kad se fjutro zbudim, pa se spuserem!"
__________________
"Dobar muzičar nije onaj koji zna kad odsvirati koju notu... nego onaj koji zna kad notu ne treba odsvirati" |
#29
|
||||
|
||||
R.I.P.
Počivao u miru Božijem!
__________________
Zadnjim dahom zapjevat' ću, Zadnjom strunom zasvirat' ću, Zadnjom suzom zaplakat' ću. |
|
|