zonzi, jesi li ti pokrenuo temu na kojoj se ja neću javljati?
e javio sam se... ipak.
a svoja mišljenja o tonu sam plasirao na nekoliko drugih tema...
pitam se, šta će oni koji traže ton, jednog dana kad ga nađu s njim napraviti?
nije valjda da teže savršenom tonu kojeg će svi htjeti slušati... bez muzike. ono, kvrcneš taj ton i svi se rastope od miline.
tako je jednom davno, jedan moj pajdo, pjesnik tražio, doduše ne ton, tražio je RIJEČ... jednu jedinu riječ kojom će moći sve objasniti i sve reći u životu.
jednu riječ koja će zamijeniti sve druge riječi na svim jezicima svijeta. i ljudi neće više imati potrebu govoriti ništa osim te riječi. najbliže što je došao toj čarobnoj riječi, prema njegovoj vlastitoj izjavi bilo je: CINCILINCI
jedno cijelo prijepodne, od kad se probudio pa sve do ručka je govorio samo cincilinci, al mu je dopizdilo kad smo sjeli u restoran na ručak. konobar ga nikako nije razumio koje je to jelo cincilinci, a bio je gladan... i tako je odustao od svoje čarobne riječi.
isti taj pajdo mi je pustio snimke nečega što je on nazivao "božanski zvuk".
radilo se o nekom tradicijskom instrumentu brđana sa planina tamo negdje u tađekistanu, kazahstanu, vrag će ga znat. to su puhački instrumenti dugački 5-6 metara, neko savijeno i izdubljeno drvo koje može proizvesti samo jedan ton, ali taj ton je toliko moćan i svečan da se stvarno smrzneš kad ga čuješ. još kad se popne gore na 5000 metara visine, pa spusti zvuk sa neba u kotlinu... jeza. da ne pričam o orkestru od 2 svirača na tim instrumentima. svaki na svom brdu, jašta.
jedno je istina... oni su odavno pronašli TON koji ruši s nogu, ali muzike - nema.
svaka luda ima svoje veselje... neki traže riječ, neki harmu, neki traže ton, neki traže odgovarajući mikrofon za taj ton. ima nas raznih, a rekao bih i svakakvih.