Quote:
Originally Posted by JEMdjole
tako nekako  obicno takav instrument naleti kad se covjek najmanje nada,bitno je samo imati novce i koju lijepu rijec,jer malo ko ce prodati vrhunski instrument pa je potrebno malo ubjedjivanja
evo moj prijatelj basista je nedavno dobio zamjenski bas dok je njegov na popravci,i bas koji je dobio je nevjerovatan,svirljiv,ton koji je neopisiv,glasan do bola,a covjek koji ga posjeduje nije muzicar,nije kolekcionar,apsolutno nema veze sa muzikom ali nece da proda bas...nema ni emocionalne vrijednosti za njega,apsolutno nista ga ne vezuje za bas,ali nece da proda i to ti je...a to je sramota,zaista,bas lezi mjesecima i niko ga ne svira,samo lagano propada...
kako ovo objasniti?
prijatelj je nasao instrument za citav zivot,ali eto,nece mu se... |
...prije bih rekao da je to simpatija, zacopanost u nešto što je trenutno drugčije nego ono na što je navikao i na što svira. S godinama čovjek (ako traži) nađe i puuuuuno bolje tambure od onih u koje je "zaljubljen". I sam sam takav, a zacopo sam se u puno instrumenata
, koji na kraju nisu završili kod mene, s vremenom su mi kriteriji postali viši, pa sad uopće ni ne mislim da su mi se ti instrumenti tooooliko sviđali, kao u vrijeme kad mi se činilo da su za čitav život. Općenito znam kako bi želio da mi instrument zvuči kao što općenito znam kakve bi tonski volio danas sutra posjedovat tambure od prima do basa. Kolekcionari skupljaju instrumente s pričom, ak me kužiš, znači instrumente koji su posebni u bilo kojem vidu, npr ako je majstor napravio jedan žuti prim i 100 crnih vrlo je vjerovatno da će baš taj žuti biti i duplo skuplji, ono što je zanimljivo kod kolekcionarskih zbirki, je upravo to da se može naletit na instrument koji je "preživio" i ako se to može kupit, naravno kupuj odmah, al najčešće je varijanta kao sa tim basom od tvog kolege. Jednostavno se ne prodaje. Ne mora to biti samo kod kolekcionara, u Novom Sadu sam npr. vidio basprim koji visi na zidu, čovjek ne svira uopće tamburu, a neće da proda. Tambura je toliko odlična i tonski i izradom da sam pao na dupe kad sam to vidio, a stara je 70tak godina.
...čak ne bih to nazivao sramotom, to što neće da prodaju, naprotiv, zbog takvih ljudi barem se možemo nadat da ćemo naletit na nešto što će nas oborit s nogu
.
...za mene je veća sramota kad se čovjek pomiri sa kanticom od 200 maraka, svira cijeli život na njoj (profesionalno) i iako je svjestan da ima kantu od instrumenta, s obzirom na njegov staž i godine, a pred mirovinom je i ne misli više svirat, eeeee sad to košta 2000e. Uvijek sam tvrdio i toga se držim, loši instrumenti su precjenjeni a vrhunski su jeftini.
EDIT
...naravno da je glupo nekom tko je pod subjektivnim dojmom i još ti je frend govorit; bit će još baseva! Skupljaj pare samo, naletiće nešto bolje itd. To baš nisu riječi utjehe
, probajte ponudit čovjeku ako ikako postoji mogućnost da kupite taj instrument, ako ne, nek čovjek ne pati. Ja bih probao sve varijante ako je za kolegu taj bas trenutno rješenje situacije da se i kupi. Ako je taj kolekcionar imalo dobar čovjek i ako vidi da će nekom pomoć da "prosvira" i da istinski mu je stalo do instrumenta, vjerujem da će kolega ipak uspjet doć do tog basa. Eto, držim palčeve gore
