[IvanZU]

Pokušajmo se malo vratit na početku u neka druga vremena, kako bi malo rasvjetlili priču oko basprima. Nećemo sad utvđivat povjesne zapise, tragove, i pokušavati utvrditi kad se basprim kao takav pojavio na ovim prostorima nego ćemo se dotaknut imena legendarnih basprimaša koji su ostavili neizbrisiv trag kako u edukaciji tako i u zapisima, filozofiji, tamburaškom življenju. Te osobe jednostavno ne mogu preskočit.

1. Josim Familić
2. Evgenije Jovanović
3. Marko Benić
4. Cveta Sladić

Mogao bi popis bit i duži i rado bi stavio još neka imena al ostat ću na spomenutoj četvorci izuzetnih tamburaša (dvojici preminulih i dvojici živućih legendi), neponovljivih u tamburaškoj povijesti. Evo i slika redom:



Bez obzira da li znamo o kojim se osobama radi ili ne, pitanje se postavlja samo po sebi:
Pa na kakve tambure su ti ljudi svirali? Vjerovatno bi na brzinu zaključili da su to slične tambure od istog majstora i ko zna šta. E pa, nisu. Redom bi bilo Party Gergely, Vidaković Marton, Jovan Torma, Stevan Beli. O prvoj dvojici graditelja instrumenata informacije cure na kapaljku a o drugoj dvojici se već dosta toga zna. Malo namjerno, a malo i ne, uzeo sam baš te majstore kao neki putokaz pri odabiru gradnje novog instrumenta i principa kako bi basprim trebo zvučat sa svim poželjnim karakteristikama koje imaju i te stare tambure. Vode se, vodit će se i vodile su se razne rasprave što je to najnaj kod basprima i to je neizbježno. Važno je da napravimo nekakav korak koji će nas približit zvuku dobrog instrumenta, i s kojim ćemo biti zadovoljni jer smo proizveli (izgradili) instrument koji nam se sviđa i koji ima bar neke poželjne tonske karakteristike i tih starih legendarnih majstora u svijetu gradnje tambura.

Tu ću se zaustavit mada svaki od spomenutih graditelja i spomenutih basprimaša zaslužuje ako ne spomenik, onda bar djelić pažnje i poštovanja. Ako se negdje potkrao tipfeler u zapisu, također molim da se sugerira na vrijeme kako bi ispravio i takve greške. (npr. Janoš Bocan, -članak na netu o graditelju tambura iz Sente, naravno da je Bocan Lajoš).

Što je još fer, korektno, a da ne dovedem i pretvorim ovu temu u sukob stavova, ukusa,
i nametanja mišljenja drugima? Činjenica, da neću ulazit u diskusije kako je ovaj ili onaj glazbalar pravio tamburu, pa ovo je bolje ili nije, ili ovo je jedino ispravno itd. Koga bude zanimalo i sam će se vjerovatno uputit u istraživanje o spomenutim graditeljima, gradnji, povijesti, odnosno, ja ću biti zadovoljan ako poslje ove teme u nekom probudim bar malo više zanimacije za ovaj prekrasan instrument s kojim se družim već dosta godina.