Onda počneš sa trikovima da te ne ubije monotonija, pa u sprdanciji pate i dinamika i tempo. Pa te nakon drugog puta što sviraš jednu pjesmu, traže i treći put opet tu. Pa nisi najavio od koga je za koga je. Pa ne znaš onu što je njegov djed volio. Pa se ovaj do tebe ne može sastati sa intonacijom, ovaj u ritam sekciji spava, pa je sve preglasno, preduge su runde. Pa ne znaš koju bi sad. Pa daj još jednu.
Pa nosi razglas. Pa preživi put do kuće.
Pa-pa-pa-pa-pa, gutaš tako metak po metak, skidaš na probama nove Huljićeve (i ine) nusproizvode, a na svirkama trpiš ljude čiji karakteri sliče na nakaze iz kuće boli dr. Moreaua jer su platili tvoje vrijeme i pažnju sa 100, 200 ili više kuna ili eura...
Pa ti dopizdi i kažeš pa-pa. Prodam još ono svoje veslo, odradim ranije ugovorene obveze i kidam nalijevo, tako mi mlijeka u prahu. Hvala, kolege tamburaši, na ovome forumu, lijepo je bilo biti dijelom ove zajednice, ali težak nam je kruh. Meni u mojoj 36.-oj pretežak. Vidimo se.
__________________
...bez uvrede, ranije se sviralo: 'zatvori oci i slusaj', a danas mnogi sviraju: 'gledajte mene, sta mi ruke rade!' - zelimirp
Last edited by odisej; 02-04-2014 at 23:09.
|