Velim ja ženi: " Evo tema o ženama tamburaša, oćeš napisat nešto?"
A sve je ona meni: "Ma neću, ne da mi se sad a i
kasno je već." (20:49h op.u.)
Budem ja umjesto nje.
Upoznali smo se na gaži, znala je i zna s čim se bavim i da u svirku ne smije, ne može i ne želi dirati. Dapače, imam potpunu podršku s njene strane a u prilog toj tezi ide i činjenica da dajem otkaz poslu a ne svirci.
Mislim da ne bi baš svaka žena mirno otrpila da na godišnjicu braka odem na svirku.
Jedino ne smijem sjebat dječji rođendan.
Ako te pokušava promijenit i maknut od tambure, onda stvari ne štimaju u temelju i pitanje je trenutka kad će se brak(veza) srušit ko kula od karata.
S druge strane, ženama(curama) koje ne odu nakon dvije godine treba odat priznanje, jer nije im lako.Puno toga moraju preuzet na sebe što inače "normalni" muževi rade, nikad nas nema doma, kad smo slučajno ipak doma onda spavamo ili smo za qurac, ko crknute kokoši.
Eto, moja misao oko 4 ujutro.