[_maestro_]

zaime, ovo tvoje razmišljanje što si napisao ustvari i je prvi pravi on topic post na ovoj temi, jer sam u uvodnom postu imao na umu baš takvu situaciju. navodeći tamo u vlastitom svom primjeru, spominjem upravo iste godine u kojima si ti (36 - 37).

pretpostavljam da ljudi koji intenzivno sviraju negdje u to doba počinju osjećati zamor materijala, preispitivati se o smislenosti takvog načina života, o mogućnostima i varijantama za ubuduće. počinje se shvaćati da ovim načinom se neće moći do u nedogled. a još si mlad, navikneš se na te novce, koji ti trebaju bez obzira jesu li jedini ili dopunski prihod, djeca su još malena, mora se dalje.
i to sve skupa nema nikakve veze s onim što je većina do sada odgovarala, u smislu: bavit ću se sviranjem do kraja života. nije to pitanje, i ja ću se baviti do kraja tim, naravno.
pitanje je načina kako i koliko.
većina je znatno mlađa i ne mogu pretpostaviti puno stvari, ali ako imaju prilike, neka pogledaju neki gažerski bend u kojima je većina svirača sa sijedom kosom, pa kad takav bend svira rođendan ili hoda sa svatovskom povorkom prema crkvi.... meni to djeluje nekako ...neprimjereno. treba se znati i moći prilagoditi novonastaloj situaciji.

za ušaltati u višu brzinu i smanjiti broj okreta mora treba imati neke preduvjete i tu je najteže onima koji osim sviranja gaža ne mogu/znaju/hoće baviti se glazbom na neki drugi, novi način. ustvari, ljudi tada najčešće smanje intenzitet svirki, sve rjeđe sviraju i to se polako gasi.
zaime, ti imaš sretnu okolnost što je profa s tobom u bendu, on je stariji 15-tak godina od tebe, sve to je prošao i uz njega će ti biti sve to lakše. dvije glave su uvijek pametnije od jedne.