[IvanZU]

Kada skinemo traku, cifra već liči na projektiranu zamisao, još nije gotovo, al dooobar dio posla je napravljen


Malo da pojasnim jednu stvar do ovog dijela slaganja i pravljenja cifre. Znači ništa se nije savijalo „iz komada“, pomoću grijača ili sl. Svaki dijelić je ručno umetnut, zato to traje i traje. Kod plastike ili drvenih lajsni iz komada, dovoljno je samo prislanjati i lijepiti, sa povremenim (ako je potrebno), grijanjem i u slučaju drvene lajsne močenjem. No u većini slučajeva koristi se mekše drvo za ukrasne rubove, pa je dovoljno samo prislanjati i odmah lijepiti.

Također smo odlučili da će se na cijelu tamburu nanositi šelak. Danas je šelak skoro skroz potisnut od modernih lakova i zaštita za drvo. I tu su mišljenja podjeljena što je bolje i kao je bolje. Današnji majstori rijetko koriste šelak, jer se pokazalo da su i ostali lakovi odlični, daju potrebnu zaštitu drvetu a ne zatvaraju ton. E da, to je ustvari (barem bi trebala) biti odlučujuća stvar pri izboru laka. Zaštititi instrument na način da se ton „ne zatvori“. Druga prednost modernih lakova, a vjerovatno i odlučujuća kod izbora glazbalara, je što moderni lakovi zahtjevaju manje vremena za sušenje i brže dođemo do finalnog proizvoda. Nanošenje šelaka, s druge strane, zahtjeva puno vremena, više sušenja, odnosno, do finalnog izgleda imamo više faza i više nanošenja sloj po sloj, da bi dobili kompaktnost, dubinu i sjaj. Kako god bilo, opet mi je glazbalarus izašao u susret; ma bit će šelak sunce mu njegovo orangeovo!