Tema: Čelo
View Single Post
  #124  
Staro 14-10-2010, 20:32
Benito's Avatar
Benito Benito je odsutan trenutno
Uporni diskutant
 
Registriran: Jan 2006
Postovi: 945
Benito će postati slavan vrlo brzoBenito će postati slavan vrlo brzo 133
Uobičajeno

Vratimo se malo na onaj vječiti problem zašto više tamburaških sastava nema čelo.
Ja mislim da cijela stvar i nije tako crno-bijela kao ona uzrečica sa svinjama. Dakle, prije par postova smo bili svi malo poetski raspoloženi i nazvali smo čelo dušom tamburaškog sastava. Da nastavim u tom tonu, ovo pitanje je upućeno pretežno gažerima, a nije zgorega da ga pročitaju i oni koji sviraju samo za gušt. Dakle, dragi moji tamburaši, koliko često svirate neku svirku s dušom? Onako, baš da se razgalite i zasvirate i zapjevate onako ushićeno, sa osjećajem, iz duše? Ja osobno jako rijetko. Pretežno se to svodi na pola sata zagrijavanja, dva-tri seta u kojima imaš inspiracije i ugodno ti je u svirci, zezancija sa dečkima iz benda i pogledavanje zgodnih cura, i na kraju ono dugo vrijeme kad često baciš pogled na sat, nestane osmjeha s lica, a svirka postaje sve lošija i glasnija, a ti se pitaš jel ti to baš stvarno treba u životu i koliko još imaš snage i živaca da podneseš sve te naporne neprospavane noći. I onda dođe ta jedna svirka, jedna od deset, dvadeset ili više kad konačno zasviraš i zapjevaš iz duše. To se u pravilu događa bez novaca, nek ostane čisto. U takvim situacijama treba imati čelo. Veli Bogdan da je lako puno svirati za malo para, a jako teško malo svirati za puno para. Nekako mi se čini da je imati čelo u bendu na neki način privilegija koju treba zaslužiti. Zašto? Pa zato jer tamburaških sastava u današnje vrijeme ima ko blata, i jako je teško stvoriti svoju publiku, probiti se negdje malo više i izaći iz tog blata i mulja gaže i birtije. U toj birtijskoj publici nitko ne gleda kvalitetu, već kvantitetu. Duže, više, jače! Glasnije! I onda jednostavno nema čela, jer se bez njega može. Imaš prim ili harmoniku (ili ni jedno ni drugo), basprim, terc, kontru i bas i udri. Neki bendovi u svojem radu, dakle kad se dijele novci poslije svirke imaju penale. Znači, danas baš nisi pjevao, loše si izgledao, nisi se baš potrudio i nije te se čulo, pa ćeš dobiti manje napoja, odn. novaca. A jedna od ključnih stvari u sviranju čela je baš ta suptilnost, nenametanje, već oplemenjivanje svirke na drugi način. Profinjeni način. A za takav način u birtiji nema baš puno mjesta. Kako da čovjek bude profinjen i suptilan i da svira čelo kad mu se deset pijanih kretena dere u uho : Boj se bije bije, ustaški se barjak vije... Jednostavno ne ide skupa.

S druge strane, čelo uvijek ulazi u tamburaški svijet tamo gdje je bitno. Pogledajte sam snimku bilo kojeg festivala tamburaške glazbe: skoro svaki bend ima čelistu. Makar ga nemaju na gažama, ali na velikoj pozornici ga uvijek imaju. Na studijskim snimkama se gotovo uvijek snimi dionica čela. A i to je jako bitno. Obični ljudi više slušaju radio nego što idu po raznim svirkama. A onda čuju i čelo.

U svakom slučaju, dobar čelista je uvijek cijenjen, a ima i nešto istine u onome što je napisao Bratislav, a i neki drugi prije njega: čelisti u bendu najčešće sviraju sve osim čela.

Kad pročitate ovaj post, poslušajte pjesmu koju izvodi Trenk, a zove se Berdaševa priča. Posebnu pozornost obratiti na dio kad kaže: ... I nemoj za novac nikom srcem pjevati, ne daj da ti pjesma bude kazna...

Možda je bolje ne prodavati "dušu" na lošim gažama, zar ne?
__________________
Alkoholizam nije bolest. Alkoholizam je tradicija!

KREPAJ OD LITRE, A NE OD KAPI!!!

www.ts-alibi.com
Reply With Quote