Quote:
Originally Posted by _maestro_
a kompromisi su sveprisutna stvar... od kompromisa sa samim sobom, preko kompromisa s ljudima u bendu, s obitelji, s publikom, sa cijelim svijetoma...
cijeli život je jedan niz i komplicirani sustav kompromisa.
|
Upravo tako...
Malo je tamburaša i glazbenika općenito koji mogu reći da su zadovoljni svojim bendom, publikom, repertoarom koji moraju izvoditi (za novac, jasno obično mizeran btw.), itd., mogao bih nabrajati do prekosutra...
Kao što je već rečeno, većina tamburaša su nažalost "muzički šljakeri"... Pošto su i većinom senzitivnije osobe, prvo moraju "rješiti" borbu sa samim sobom kako bi uopće funkcionirali u životu općenito, a pogotovo u svom "kreativnom" glazbenom izričaju kojem je sve češća svrha dopunjavanje osobne financijske konstrukcije... E, tu svaki pojedinac mora postaviti svoju "letvicu"...
Nerijetko se događa da se čaša i prelije (zbog nemogućnosti prihvaćanja kompromisa ove ili one vrste, odnosno slabosti individue da se prilagodi situaciji), pa pojedinci ili prestanu muzicirati ili čak ima i drastičnijih primjera...
Dakle, budimo realni prema sebi i ostalima u svojem okruženju, te izađimo sa jasno definiranim ciljevima i spremni na rad preko "bypassa" i prilagođeni situaciji...
Osobno, vrlo sam zadovoljan kad u toku neke "reproduktivne" svirke bude nekoliko momenata kad se bendu "poklopi" da nešto bolje ide (tzv. zabetonirane stvari), pa se nađe prostora i za malo osobne slobode u tom našem glazbenom izražavanju...