Kutak za poetski trenutak
 

Evo danas, bolje rečeno jutros (a i dijelom noćas jer je još bio mrkli mrak kad sam krenuo iz Zaprešića), kad sam se vozio na posao doživio sam jedan od onih trenutaka kada osjetite da je "to" nešto posebno... Ne znam "to" objasniti, ali sigurno ste to doživjeli - osmijeh ili sjaj u očima lijepe djevojke, prekrasan zalazak sunca, miris cvijeća ili svježe pokošene trave u proljeće, savršeno naštimana tambura :D Uglavnom, taj trenutak me se toliko dojmio da ga moram podijeliti s vama (htjeli vi to ili ne :p).

Iako je naziv teme "Kutak za poetski trenutak" i bilo bi mi drago kada bi i ostali članovi podijelili s nama neke svoje nadahnute priče ili pjesme koji u sebi sadrže reference na tamburaški (polu)svijet ovo što ću sada napisati je moj prozni pokušaj u žanru tamburaške kratke priče pod nazivom:

Zora nad Zagrebom

Sjedim u svojem vjernom crvenom "renolčeku" i polako se kotrljam prema svom odredištu, zgradi VIP-a na Žitnjaku gdje provodim svoje (radne) dane, iako sam tamo često samo fizički prisutan dok mi misli lutaju tko zna kamo... Pogled na digitalni sat iznad legendarnog "šarajzlin"-mjenjača - 6:52, nalazim se negdje na Slavonskoj i raspoloženje mi je sve bolje i bolje. Definitivno nisam "a morning person" i činjenica da ponekad moram ustajati u šest sati i ići na posao kad je vani mrak i hladnoća me uopće ne privlači, ali po onoj staroj "što se mora nije teško" nekako se mirim s tom realnošću. Zašto mi je raspoloženje u uzlaznoj putanji? Prozori auta su se odmaglili, temperatura se podigla, Dukati sviraju iz radija i upravo počinje.... "Pjesma rastanka"...

Nevjerovatno kako te pjesma može iznenada, kada se najmanje nadaš, pogoditi... Nekad se čudim kako ljudi na gažama plaču, razbijaju čaše, grle se i ljube kada čuju neku pjesmu, ali sada sam i ja to osjetio... Glazba ima iznimnu moć i često pjesma nije samo pjesma - glazba, tekst i aranžman - nego je pjesma uspomena na neki dragi susret, drage ljudi, događaje, mjesta. Kada sam čuo "Pjesmu rastanka" srce mi je počelo jače kucati, udahnuo sam punim plućima i pronašao ljepotu u prizoru koji se otvarao pred mojim očima - vijugava rijeka crvenih "štop-lampi" na beskrajnoj koloni zaustavljenih automobila koji su Slavonskom avenijom polako gmizali prema svom odredištu, a iznad svega toga - zagrebačka zora. Dok je Majić lagano "pikao" po svom primu u drugom dijelu "Pjesme rastanka" ja sam se istovremeno divio i toj prekrasnoj melodiji i zori koja je rudila nad zagrebačkim neboderima. Sada kad se u mislima vratim na taj trenutak, čini mi se da sam vidio i puno ljepših zora s jarkijim bojama, ali ova je bila prekrasna upravo zbog te pjesme, tog soundtracka - "Pjesme rastanka"...

Zašto se Hrvoje ubio...? Zašto se uopće ljudi ubijaju... Ne znam kako smo došli do te teme, ali neki dan mi je majka pričala (iako rijetko o tome priča, jer je previše bolna tema) kako joj je žao što je njen brat (moj ujak kojeg nikad nisam imao prilike upoznati) digao ruku na sebe... Baš jučer sam na televiziji slučajno "uhvatio" prilog o samoubojstvima vezano za "Dan mentalnog zdravlja" i saznao kako je Hrvatska pri vrhu liste po broju počinjenih samoubojstava i da većinu samoubojstava počinjavaju muškarci. E, da... To naše konzervativno i tradicionalno društvo ovdje pokazuje svoju ružnu stranu - "Muškarci ne plaču"... Sramota je pokazivati osjećaje... I onda se to sve skupi u nekome i umjesto da s nekim porazgovara, podijeli svoju tugu i jad i uvidi da svi problemi ovog svijeta nisu razlog da netko sebi oduzme život odluči, učini upravo to i otiđe s ovog svijeta ostavljajući tugu i nevjericu u onima koje na ovom svijetu ostavlja.

pjesmu rastanka ljudi obično sviraju na kraju neke tamburaške "gaže" il kad ekipa nakon tamburaškog druženja odlazi kući.
pjesma, a posebno ta je jako dobra stvar.

@Hrvoje ovo što si doživio je ono kako bi glazba trebala djelovati na ljude. baš si lijepo opisao to i došao do zaključka kako podsjeća na stvari. tako je i s npr. ljubavnim pjesmama-sjetiš se svoje bivše djevojke i emocije počnu radit svoje. al za to treba bit štimung, i još neki elementi...kao što su i tebi trebali da to otkriješ.
tako sam i ja kad sam na video kazeti gledao Janiku i slušao ga kako svira. na početku vide-a je rekoa:glazba je za me bila ljubav.ljubav!"
eto te riječi su me se dojmile.
kakvu je on mirnoću imao, eleganciju kod sviranja, osmijeh. i meni je bilo predivno.

muskarci ne plaču- ma koješta...

(...)
Sumanuta svirka

Tamburaši, prvi muzičari koje sam ikada vidio, uparađeni u narodne nošnje, držali su instrumente u rukama kao da su predmeti s njima ne žele nikakav dodir. Zato su im valjda visjeli u rukama kao da će im svakog trena ispasti. Najviše su me zanimali pjevači - svi su odlično pjevali, premda su gotovo svi pjevali napamet. Pavo mi je objasnio da pjevač prestaje razmišljati o pjevanju jednom kad pronađe stil koji se dopada publici, a to je uglavnom isti stil. Pjevači danas ne razmišljaju drukčije, a to je tako ljudski. No, ponekad bi naletjela i kakva internacionalna zvijezda, najčešće kakva lažna talijanska ptičica. Uglavnom su to bili šarlatani, no kako smo i Pavo i ja bili veliki poklonici talijanske kancone, taj bismo dan svejedno pamtili. Samo sam jednom čuo nekog našeg ruskog izbjeglicu da je zapjevao. Meni se učinilo kao da je sišao s pameti, a Pavo je rekao da se on to razbolio od nostalgije pa smo nijemo slušali melodije surovih i nježnih osjećaja.

Jednom se jedan ciganski violinist otrgnuo iz zagrljaja orkestra i počeo sumanuto svirati. To me se jako dojmilo, nisam znao da za to već postoji i posebno ime, ali već sam poželio da i sam znam tako svirati.

Tamburaši nisu bili neki virtouzi, ali se šef orkestra, legendarni primaš Atilla, ipak nervirao kad bi griješili.

- Ja to ne razumem! - šaputao je promuklim glasom Atilla. - Isto snage trošiš kad sviraš točan i kad sviraš pogrešan ton! Pa reci, majku mu, zašto onda sviraš pogrešan!

Jednom, kad još nikoga nije bilo u restoranu, Pavo je doviknuo Atilli.

- Pusti malog da pjeva!

I ja sam stvarno otpjevao dvije, tri starogradske. Atilla, zdepast i star, sjeo je na rub stolice i nervozno cupkao nogom. Kad sam završio, rekao je:

- Ne volim kad mi deca i popovi pevaju u restoranu.

Atilla je bio u pravu, bilo je samo pitanje vremena kad će neka dobra duša dojaviti u centralu da Pavo i ja pjevamo i sviramo po birtijama i krčmama u Đakovštini. Te fatalne noći, kad su svirali mađarski Cigani Lakatosi, shvatio sam što je muzika. Nije mi palo na pamet da se može tako svirati. Isuse, u kakvo moćno oružje se pretvaraju violina, gitara i harmonika u pravim rukama. Cigani su te noći svirali kao da su pali s neba. Zidovi su se zapalili od muzike. U krčmi je grmjelo i sijevalo. Pijana, razblažena lica sjala su u nekom tek pronađenom zajedništvu, grlila su se, ljubila i plakala u isto vrijeme. Nikad nisam ni pomislio da muzika ima takvu moć. (...)

Odlomak iz romana Sat pjevanja Nenada Rizvanovića

Čovjek koji je pravio tambure
 

Čovjek zaista svašta pronađe na internetu... Tako sam na blogu http://nebeski_dvori.mojblog.hr pronašao zanimljivu i lijepu priču o majstoru Gezi pa tko ima čitalačkih afiniteta neka malo pročita (ne znam jel' sve istinito ili je i fikcija, ali vrijedi pročitati)...

http://nebeski_dvori.mojblog.hr/permalink.aspx?id=74219

Većinom je sve istina,prijatelju...Geza je upravo onakav kakvim sam ga opisao i nažalost na kraju je umro nepunih šest mjeseci od kada mu se žena objesila.Malo sam ja sve to uljepšao gotovo lirski ali likovi su istiniti.Lijep pozdrav iz Valpova i hvala na čitanju

ja sam prilicno nov u tamburaskoj povijesti ali me sve vise zanimaju takve povijesne stvari! Jel mi moze ko reci kako se tocno zove Geza (G.H.)?

Hvala vam unaprijed!

Panonsky, dobro došao na forum i nadam se da se ne ljutiš da sam ovdje stavio link na ovu tvoju priču, ali stvarno je lijepa i mislim da bi se trebala i tamburaška publika upoznati s njom...

Što se tiče ovog tragičnog kraja... :(

panonsky, lijepo je čitati tvoje priče, i one druge, koje nisu o gezi.
do čitanja.
:top:

Hvala na dobrodošlici.
Ma nema problema Hrvoje što se tiče linkanja, dapače to je samo plus meni kada netko linka na moje tekstove, sasvim druga situacija bi bila kada bi netko objavio moj tekst, recimo u nekom časopisu ili knjizi ili bilo kojem mediju i za to dobio novce....e to bi bilo ružno i nemoralno. Što se tiče ove priče samo bih ukratko dao par osnovnih podataka, budući sam vidio da bi nekoga moglo interesirati, pa ću reći kako je majstor Geza Bocan protjeran početkom devedesetih iz Subotice skupa sa svojom ženom Anom jer je u ono ratno doba vladalo veliko ludilo etničkog čišćenja, dok mu je sin ostao doma. Ostalo je opisano u priči koju sam napisao jedino još mogu nadopuniti da se njegovi radovi mogu prepoznati po potpisu na tijelu instrumenta, a on se potpisivao sa: BoAge, di bi Bo značilo njegovo ime Bocan, veliko A je prvo slovo imena njegove žene Ane, a ge je Geza. U malo slovo o je bio ugrađen biser. Inače, oboje su sahranjeni na Valpovačkom groblju.

Hvala Maestro na čitanju i lijepoj pohvali :) , doduše malo mi je pravopis loš al` evo baš ispravljam pomalo...a šta da se radi, čovjek se uči dok je živ i opet umre k`o budala :o

Bocan
 

@Panonsky

Hvala. Zaista si to sve lijepo napisao, hvala i Hrvoji koji je pronasao tvoj tekst u tom ludom netu. Sto se tice Bocana, totalno sam zbunjen : koja je veza izmedu Bocana iz teksta, Bocana iz Sente i Josipa Geza iz Novog sada ? Mozda ti znas.

Da mene je isto malo to zaintrigiralo.. jednom sam vidio negdje popis majstora koji su radili na ovim prostorima i sjecam se da je bio Josip Gez iz Novog Sada i to je bio jedini Gez za kojeg ja znam i koji je bio naveden.. ali nedavno me jedan tip negdje uvjeravao kako je njegov prim Bocan Geze (makar sam u biti odmah vidio da nije) ali ime koje je naveo je isto kao i u tekstu... ako je zbilja bio vrstan majstor ne vidim razlog da ga Sava Vukosavljev ne bi spomenio pod majstorima u svojoj knjizi a nabrojao je sve zive i nezive a sumnjam da bi on svoju knjigu radio ofrlje (evo provjerio sam opet sad i pod Suboticom nema naveden nitko ni slican imenu Bocan Gez)

Nekako me drzi dojam da mi govorimo o istom covjeku (a mozda ipak i ne) samo sto se neke stvari bas i ne podudaraju, a iz kojih razloga zbilja nemam pojma, cudna neka misterija, hehe..

Bilo kako bilo, jedan od ta dva Geza je zbilja radio opake primove (vjerojatno i ostale tambure), ali primovi su mrak...

ja sam bio u doticaju s takvim tamburama. Evil dick u pravu si. Boge brač :D je imao Franić Ivan iz banda Servus (Hlebecova ekipa), to nije Josip Gez čiju tamburu ima npr Vicko (primaš u trenku) ili Mile brač (crni 6). Boge potpis je majstor stavljao ako se ne varam na glavu tambure. Mislim da su tambure najčešće bile žute,a ja sam ih prepoznavao uvjek po jednoj karakterističnoj ruži,teško mi je opisati ali bila je jako jednostavna. cijela zaobljena ,bez ijedne ravne linije (ala kudlik npr), a opet nije ni krug,pa ni elipsa. Za maestra: mislim da je takvu kontru imao onaj kontraš Jura iz IGK generacija 94/95 (Brbot,Gajić;Vicković;Kašuba..). Za Hrvoja: nakon što je Franić uredio spomenuti brač mislim da ju je prodao (da nije ona sada trenutno kod Zuje?). Ta tambura je dobro zvučala. Jedino moram priznati da o Josipu Gezu nema puno traga.. Na primu nemožeš vidjeti a etiketicu sam vidio samo u Miletovom braču ali nigdje više. Etiketica je zelene boje. Tambura je izrađena tako da me jako podsjeća na linije drugih majstora tako da ne isključujem da se već tada ( "80te rane i kasne godine, kada je Mile kao i mi klinci danas kupovao tu tamburu) netko poigravao s etiketicama :D Nadam se da se varam! Slična je priča o misterioznom majstoru Vidakoviću koji nikakav pisani trag nije ostavio (Hlebec je to navodno temeljito istraživao i istražio ) pa se sve češće smatra da je to najvjerojatnije "ciganska zajebancija" tipa ono kad pitaš cigu:" tko je majstor? Vidaković! - ispali cigo ko iz puške " , nakon toga uhodana shema za "lovatore sa zapada"- cijena puta 5! Moram napomenuti da sam tekst napisao po sjećanjima i u pretpostavkama. Ne tvrdim za ništa osim ovih par "ciganskih zajebancija" na kraju. Ispravite me ako je što loše napisano

jedan moj prijatelj ima Bocanov basprim i unutra smo nasli gdje pise " BoGe "
basprim je vrhunski ali to je stari Geza Bocan pravio,jer znam da je ta tambura kupljena prije nekih 10-ak godina i to je kupljeno kao jako stara tambura,to je ja mislim djeda od ovog Geze koji se spominje u blogu....
inace moj kum je kupio novu tamburu od majstora Geze Bocana iz Valpova,tu tamburu iz pristojnosti nebi komentirao,mislim onaj tekst u blogu je lijepo umjetnicki napisan,pa neka tako i ostane...

@nido - jurica, kontraš iz osijeka je u igk svirao 94 i tada je kupio kontru od bocana. mislim da se taj bocan zvao bela i da je živio u mađarskoj (pečuh).
to je mozda gezin brat ili rodjak.

o gezi bocanu ne znam nista konkretno, ali mislim da je on radio pretežno tambure crne boje i da je bio sin lajosa bacana iz sente u banatu. svi ti majstori su prenosili svoj zanat na svoje sinove. sve je uvijek ostajalo u familiji. neke bocanove tambure (mlađe od lajoševih) su imale veću pravokutnu svjetložutu naljepnicu s crnim slovima. stanko šarić je imao (možda još uvijek ima) takav crni bocanov basprim.

imam kontru koju je 1976. napravio lajos bocan. ti instrumenti su najčešće zute boje, imaju karakterističnu ružu i neki imaju rub ukrašen crno-žutom linijom, kao intarzija.
još stariji lajoševi instrumenti imaju takvu ukrasnu liniju ili dvije oko rupe.
oklahoma ima jednu krasnu, tipičnu lajoševu kontru.

igk je imao 2 kompletne garniture instrumenata koje je napravio bocan lajoš. danas je ostao samo jedan e brač, naštiman na kontru (lajoš) i jedan bocanov (gezin?) prim iz 1982.
uvijek je bilo moralnih svirača koji su se jako brinuli šta će biti s tim instrumentima kad oni prestanu svirati u ansamblu, pa bi u svojoj brizi uzeli taj instrument sebi, jer je to bolje za instrument, naravno.
ono, nisam ja to ukrao, nego spasio od propadanja. ja znam petoricu koji su to napravili.
neki su kupili u zamjenu izgledom sličan instrument kod đuretića, neki nisu, a neki su PRODALI ukradeno za 800 maraka, odmah nakon krađe!

u vezi vidakovića, koji je spomenut. postoji priča da je vidaković izmišljen, kako bi se cijena takvih tambura upeterostručila. ja nikad nisam vidio vidakovićevu tamburu.
s naljepnicama se mulja isto tako, prema tome, ko je kriv nekome kad se polakomi na ime i to plati 5x više...

Meni evo da priznam sad to djeluje nekako zbunjujuce znam da je postojao Bocan Lajos - otac i Bocan Lajos sin iz Sente (gdje sam 99% uvjeren da je Lajos prezime) pa nemogu nikako dovesti u vezu s njima Bocana Gezu (a za nekoliko ljudi sam jos cuo da ze zovu Bocan tako da mislim da je to ime).
Bocan Lajos sin (vjerojatno?? ili otac, nek me netko ispravi ako zna) je umro negdje u 90tima, nas basprimas iz benda ima zutog Bocana sa naljepnicom (kad vec moram o njoj) sa potpisom Bocan Lajos ´92 (basprim je prvo bio kod Kesa, on ga je kupio od Bocana direktno, prosao je onda kroz Trenk i dosao kod frenda), drugi basprimas ima smeđeg Bocana isto iz tog razdoblja, a jednom prilikom mi je pricao i Stef Fortuna kako su on i Fare pocetkom 90tih isli u Sentu kod Bocana i donijeli su basprim i prim, vidio sam i jednu i drugu tamburu, i taj prim je isti kao i vecina Bocanovih primova sto sam vidio, i moj je takav samo sto su meni rekli da je moj radjen negdje pocetkom 80tih kad sam ga kupovao, a i basprim je bio slican kao i ostali, karakteristicnog sirokog furnira samo sto je njegov bio crni.. i pricao je kad su bili kod njega da je onda vec bio onemocao i za koju godinu umro.. ako je u 90tim bio jako star, znaci da je tambure mogao raditi unazad puno godina, a njegov otac Bocan Lajos je vjerojatno onda radio jos puno puno prije, Vicko mi je jednom pokazao prim koji je bio okrugao i ljepljen (bas okrugli oblik ko lopatica okrugla) i rekao da je to jako stara prima i da je rad starog Bocana.. ako sam u pravu, onda moze biti da su otac i sin tambure radili jedno vrijeme i zajedno. Koliko sam vidio da Krofna, basprimas iz lola ima Bocana sa ukrasnom trakom i netko je jednom spomenuo da je to stari Bocan ali svejedno ta tambura izgledom i furnirom odgovara ovim novijim bocanima samo sto se vidi da je izrada nesto drukcija, pa bi ja zakljucio da je sin nastavio istom stazom kao i otac i preuzeo dimenzije i izgled od njega.. a vazno je reci da su i otac i sin radili zbilja vrhunske tambure..

e sad, prije mozda godinu dvije, sam kod Fortune vidio isto jedan prim i rekao je da je to rad mladog Bocana (??), taj prim nije bio slican bocanovim primovima kakve ja znam, bio je manjeg korpusa, drukcijeg furnira i nije bio bog zna sta, dosta los, pa sad neznam koji je to taj mladi Bocan (??) (mozda je to bio prim tog iz Valpova ali koliko sam skuzio njega bas nebi mogli zvati mladim, pojma nemam, a ni Fortuna mi nije znao reci nista vise, samo znam da nije bio rad Bocana iz Sente, a mozda postoji i treci Bocan u dinastiji Lajos, ali nevidim razlog da ne nastavi utabanom stazom, zasto bi ista mijenjao u izradi, a na koncu konca mozda to i nije bio Bocan ko zna..)

Hehe, bas sam se izgubio u tim Bocanima, neznam sto mi bi :D

da, zbunjujuće je to s 2 lajoša.
ja sam to previdio i vjerojatno zamijenio mlađeg lajoša s gezom.

inače, evil dick mislim da si dobro zaključio ovo što si naveo.
da, ima i smeđih i crnih bocana lajoša starijih.
ispočetka je stari bocan radio ljepljene primove, zaobljenog oblika ili one "sove". tek kasnije se pojavljuju kopani primovi, uglavnom crni. to je možda već sin lajoš radio.

http://i106.photobucket.com/albums/m...ancijasi92.jpg

ovaj žuti basprim, dolje u sredini je bocan lajoš stariji, negdje iz početka 70-tih. furnir im je uvijek istog oblika. ima i ukrasne trake po rubu glasnjače i 2 kruga oko rupe, samo se ne vide dobro.

u vezi istoimenih otaca i sinova interesantniji mi je primjer iz gračana gdje su otac i sin branko grđan obadvojica kontraši, graditelji instrumenata i najvažnije imaju isti nadimak - kit. ;)

Evil dick mala ispravka. Taj žuti bocan je prvo bio kod Zlatka Hoića u Trenku a onda je prodana Kešu koji je na njoj odsvirao Gušte s Vickom Gazijem..

Da istina, sad kad si reko sam se sjetio.. malo mi se pomijesalo.. Treto ga je kupio od Kesa, a Kes ga je uzeo od trenkovaca :top:

Eh da, vidim rastegla se ova rasprava, što se tiče nekih loših glazbala a da imaju Gezin potpis mogu jedino konstatirati sa žaljenjem (ali i razumijevanjem) kako je tada Geza već bio jako, jako bolestan, gotovo nepokretan i onda je te instrumente pod njegovim mentorstvom radio moj prijatelj Bibi, kojemu je to bio tek početak rada na pravljenju primova i inih, a kad je Geza umro i moj prijatelj više nije radio te instrumente. pretpostavljam da su se prodavali jer su imali Gezin potpis (a Bibijev rad sam ja malo uljepšao u mojoj priči). Inače, koliko pamtim Bibi mi je rekao kako je Bocan došao iz Subotice, instrumenti su mu bili potpisani sa BoAge, Bo-bocan, A-Ana (njegova žena) ge-Geza, a u malom slovu o je bio ugrađen biser. Eto, to je ono što ja znam i onako kroz sjećanje mislim da su tambure bile crne boje, al` nemojte me baš držati za riječ.