Alkohol i duvan u svirci???
 

Evo otvaram ovu ''bolnu'' temu za sve tamburaše.Vjerujem da će biti zanimljivih postova.Samo naprijed!!!

ej ¸kafano... muko
ej, živote... tugo

kaže jedna pjesma! da, poznato je da su tamburaši poznati po tome da puno piju i puše... ali takav nam je folklor... :krez:

ma svi muzičari piju, dobro, velika većina. meni je uvijek lakše odraditi svirku ako popijem. ne previše, ali malo. čisto da se rasteretim! ili je to samo loša navika, ko će ga znati... ali ja ne vidim baš nešto jako loše u tome... to je OK

nevolem duge setove svirat. bez cigarete... :bonk:

Taman kad sam prosvirao morao sam prestat pit...šta 'š...:bonk: Pušio nikad nisam, tako da danas samo sviram, a i to sve rjeđe radim:bonk:

ti si predobar da bi prestao svirat... možeš se jedino propit :krez:

..kroz džepove vjetar vije,doktor ne da da se pije, 'bem ti život bez rakije!!!

Da ja još više proširim ovu temu...
Imate li i kakvih negativnih iskustava po tom pitanju(mislim da je to, nažalost, česta pojava u ovom poslu), recimo da vam se član benda opije pa ne može svirati te baulja po sali, restoranu ili gdje ste već svirali.

Ja sam imao takvo iskustvo '95 godine kad smo se poslije oluje našli na ''Zlatnim žicama'' u Požegi.Većina nas je bila mobilizirana(na raznim bojištima) u to vrijeme i strašno smo se obradovali kad smo po pozivu svojih zapovjednika bili oslobođeni ''ratnih djelovanja'' te smo dobili čak 2 tjedna za probe i nastup.To je ustvari stigao dopis ili zamolba iz ministarstva kulture i svi smo redom dobili ''voljno''.Bend u kojem sam tada svirao berdu i pjevao zvao se ''Vatrene kočije'' i puno je obećavao.Išli smo utabanim putevima ''Berdebanda'' i za koju godinu bi sigurno dostigli njihov nivo(tako se pričalo).Te godine imali smo prijavljenu pjesmu(četvrtak) i osvojili smo prvu nagradu žirija(da se malo pohvalim) ali i dogovorenu gažu(sva tri dana) pod jednim od obližnjih šatora a svirka je počinjala(svaku večer) odmah po završetku službenog dijela programa i trajala do ranih jutarnjih sati.Joj što je tu znalo bit' ''peska''.Mi smo se odmah(većina nas) prvo veče ''ubili ko stoka'' onako prolupani sa ratišta:krez: ali i od sreće što smo ponovo skupili pa smo bili glavna atrakcija od svih šatora.Bilo je tu poznatih faca,more tamburaša a sjećam se da smo jedan set odradili dečkima iz ''Dika'' koji su već tada slovili kao ''ono nešto'', bar među nama tamburašima.Nakon što odsvirasmo jednu njihovu(mislim ''Dunavsku čežnju''),onako s mudima, Marinko se diže i meni na bas zatakne 100-dinarku.A ja porasto do neba.
Pa da se vratim na temu,svaku veče se pilo ali je tu prednjačio naš basprimaš koji je definitivno bio maskota tog šatora i onako simpatično zabavljao publiku svojim gegovima i forama.No to se očito nije sviđalo našem kontrašu(e kontraši:krez: ) koji je bio neka ''moralna vertikala'' tog vremena te je u nedjelju ujutro(kad smo dijelili pinku) a to se sve zbivalo ko našeg čeliste(dobar,dobar) ultimativno postavio zahtjev da ga se smjeni(sistem ili on ili ja) a podršku mu je dao njegov kum na čeloviću.Većina nas je(četvorica) ipak stala u obranu našeg ''veseljaka'' koji je, usput budi rečeno, dobar dečko i kad je znao popiti valjao je takve ''bombe'' da su suze išle na oči.To je bio signal spomenutom paru da demonstrativno napusti skup i to je,nažalost, bio povod da se bend raspadne.Ma funkcionirali smo mi još nekih pet mjeseci u sastavu možda i jačem od ovog i da ironija bude veća raspali se u vrijeme masovne demobilizacije(siječanj '96) kad smo tek trebali zasjati punim sjajem.
Basprimaš, zbog kojeg smo izvisili i koji od tada nije okusio kap alkohola(već 11 godina) je danas jedan od boljih radijskih voditelja na našim prostorima a svi ga znaju po nadimku MIKI.A ova dva kuma fino prodali razglas i podijelili pare međusobno i svima uterali...

Eto, sad će mi biti malo lakše nakon što sam otvorio dušu, Vama forumašima pa bi molio za komentare.

ne pusim. nikada ni nisam pusio.. (samo bioloske) :ne pijem, tj pijem, al ono, nekad 2 dana zaredom, a nekad jednom mjesecno,a nekad jednom u par mjeseci. nikad necu piti kad ne moram... iako ne volim piti,jer sam imo jedno neugodno iskustvo prije 4-5god...

Ma samo naprijed exeru, ovo ti dođe kao neka vrst ispovijedaonice pa ti poslije bude lakše.A za oprost grijeha možeš malo nategnit' iz flaše:krez:

ja mislim da bi nam Dr. Zoidberg imao jako puno iskustava na gaži mogao prenijet ovdje :krez:

Ja se npr. sjećam da sam se jednom toliko razvalio da sam se izgubio... Svirali mi neke svatove u Trogiru, i to smo pratnju zaista momački odradili, bez pauze, i bio je neki ludi dan, pizdarija se osjeti u zraku... a u svatovima svi neki poznati... ženio se neki odvjetnik, para ko "peska" i mi na putu do crkve kombijem obidjemo cijele svatove, poprečimo cestu, i ko kad policijski specijalci ono ispadaju iz kombija ono u žurbi s puškama.... tak smo mi izgledali s tamburama... i klečimo pred kumom po kiši i oni svi kleče s nama...

ko za vraga, bili smo druga muzika, i u sali vremena koliko hoćeš... a kontraš na taj dan imao rodjendan.... nas dvojica smo se tako ubili da je to strašno.... pili smo jagger i red bull.... poslije smo uzeli tambure i nas dvojica teturali po sali i svirali gostima za stolom dok je drugi bend svirao... i to smo naravno svirali samo ženama, i to zgodnima... a većina ih je bila žene od kojekakvih nogometaša, a među njima i tada buduća supruga Marina Skendera, golmana Osijeka. i uspili smo pogoditi svatove!:top: no sve bi to bilo lijepo, da nije došao kum do šefa benda i rekao: "ovi tvoji su za psihijatriju".... i onda smo ostavili tambure. i ja odem na wc i prvo zaspem na wc - u... svi me traže, niko me ne može naći... i ja se uspijem probuditi i odem van na terasu hotela i zaspem na nekoj klupčici... ovi moji se usrali... tražili me sat vremena po hotelu, po kombiju, u wc - u, a mene nema a treba svirat... uspili su me naći i čak sam uspio odsvirati taj cijeli blok...

najgore je bilo to kad sam se poslije probudio na pumpi, kao da ništa nije bilo, ne sjećajući se da sam uopć svirao svatove, da sam se napio... bio sam toliko pijan da dan poslije nisam znao sta se dogadjalo, a i bio nam je to već četvrti dan svirke zaredom ako se sjećam i sve mi se pobrkalo...

my name is Patos and i'm an alcoholic :)

E patosu, ispričao je on meni i jednu tvoju zgodu u Osijeku i to bi mogli staviti u rubriku - ''moje prvo pijanstvo''.Sjećaš li se o čemu se radi?

Alkohol je ružna prošlost za mene,kategorički odbijam i samu pomisao za dobrim vinom,bjelim.

razlika između pijanca i alkoholičara?????
pijanci nejdeju po onim bedastim sastancima.....:krez:

ne znam na što konkretno misli, ako mislimo na isto, to je bilo u Brodu a ne u Osijeku...

zadnji put u životu sam se napio 5. 9. 1995. naravno, to je bilo na svirci.
svirali smo pratnju čovjeku iz vrha hv-a. prvi dio pratnje u križevcima, drugi dio u karlovcu. poslije uredno odrađene pratnje, dobili smo status gostiju na samoj svadbi, jer je glazbeni posao preuzeo elektrobend.

svadba je bila u jednom motelu između karlovca i duge rese, izvan naselja.
imali smo na raspolaganju jack daniels burbon, koji je bio brzo riješen. onda je na red došao i scotch balantines koji je isto uspješno eliminiran. prešlo se na nekakav viski four roses. i tu se išlo u totalno uništenje.
na kraju smo se morali zadovoljiti s vecchiom... i tako, sve je bilo pod kontrolom dok sam sjedio i pio... ne znam zašto sam odlučio izaći na pišanje van, u prirodu. :krez:
uglavnom, tom prigodom sam, valjda pod utjecajem svežeg zraka izgubio ravnotežu i skotrljao se nizbrdo kroz nekakav vinograd i ostao dolje ležati. zaspao sam lijepo u nekakvom grmu kupine. kad sam došao sebi, bio je dan.
dovukao sam se do motela. ostao je samo mladoženja i par gostiju.
moji svirci su u uvjerenju da je meni nešto puhnulo u glavu i da sam otišao kući lijepo bili sjeli u bus koji je bio za nas osiguran da nas razvaža od križevaca, karlovca do kuće i otišli. :bonk:
još dan danas mi nije jasan taj njihov zaključak da sam otišao sam kući, kako bih nestao iz motela u šumetini pokraj duge rese u 3 sata ujutro, a nisam imao nikakav prijevoz osim tog busa. :bonk:

uglavnom, mladoženja me strpao u nekakav audi koji me je dovezao do taksi stajališta u zagrebu.
kad je taksi ušao u moju ulicu imam šta vidjeti... stoji parkiran vojni bus kraj kuće, svirci iz benda se muvaju po dvorištu, žena paničari (tada još nismo imali mobitele...)... nestao _maestro_ :krez:

Auuuu, ovo je bilo gadno....

u ovo je gadno...

išao sam ja po tim sastancima. ali ne kao alkos, nego kao pušač... ali i to je ontopic.
(škola za odvikavanje od pušenja)
nije uspjelo.
prestao sam pušiti u proljeće 91. u jesen 91. sam opet počeo... u ratu. :bonk:

:krez: Dooobar :top:
Mi smo jednom prilikom na sličan način ostavili svog basprimaša u šumi.
Svirala se neka razularena fešta u jednoj lovačkoj kućici na kojoj si je ekipa uzela zadatak dobro napiti tamburaše.
I u jednom času nestao je naš basprimaš, u prvi mah smo mislili da je otišao na WC, ali se više nije pojavljivao na fešti.
Kasnije kad smo se spremali doma sve smo uokolo pretražili, ali nismo našli ni njega ni tambure, a mobitel mu je ostao kod nas u autu, tako da smo morali otići bez njega.
Stvar je bila u tome da je on otišao malo zaleći u potkrovlje kućice i zaspao je ko top. Ujutro kad se probudio sve je bilo zaključano, pa je izašao kroz prozor.
Zamislite kako je tek bila iznenađena baba kojoj je pokucao u 7 sati u jutro na vrata s tamburom na ramenu, i molio ju za telefon. :D