Forums

Forums (http://forum.tambura.com.hr/index.php)
-   O tamburi (http://forum.tambura.com.hr/forumdisplay.php?f=14)
-   -   Geneza 2: Izgradnja basprima (http://forum.tambura.com.hr/showthread.php?t=2471)

IvanZU 06-06-2009 20:30

Geneza 2: Izgradnja basprima
 
UVOD U TEMU

U ovoj temi ću pokušati objasniti nastanak jednog basprima na način lako razumljiv većem broju tamburaša koji isti instrument i sviraju, te se nadam da ću približiti cijeli taj proces na jedan nekompliciran i nemističan način populaciji svirača koja se osim što sviraju basprim (brač) zanima i za neke probleme oko izrade, materijala, zvuka, dimenzija i dr.

Zbog čega ustvari potreba za pisanjem ove teme?

Više je razloga tome. Neki od problema su sljedeći:

- sve je teže i teže nabaviti kvalitetan instrument
- nedostatak vremena, jednostavno, u utrci s vremenom gubimo desetke godina a i više, dok napokon u naše ruke ne dođe „odgovarajuća“ tambura
- kad i znamo što tražimo, najčešće ne znamo prenjet graditelju instrumenta svoje zamisli i želje pa se oslanjamo na instrumente koji imaju ime, renome, brand, tradiciju i sl.

Potrudit ću se da sve oko izgradnje i procesa, bude obogaćeno sa što više slika uz objašnjenja zašto baš tako i zašto baš to i to. Nešto slično Budinoj temi izgradnje berde, zato sam i nazvao temu geneza 2, ali uz jednu napomenu : tema će bit zaključana! A zašto? Upravo iz razloga što sam primjetio da kad se počne nešto ozbiljnije pisat, ili se zaspama, ili se čestita i pozdravlja, komentira itd. Ustvari iskoristit ću to svoje pravo moderatora da počnem i završim temu do kraja, „moja“ priča, a kad se tema završi i kad (barem kako planiram) cijeli proces bude objašnjen od piljenja drveta do „basprim u ruke“ tema će biti otključana kao i svaka druga.

Kako materijali za ovu temu nisu unaprijed pripremljeni, molim za strpljenje oko uplouda novih sadržaja, te također već sad sugeriram da mi se jave oni koje nešto posebno u vezi ove teme zanima, kao i oni koji u toku procesa misle da nešto nije rečeno a možda bi trebalo. I još jedna dosta bitna stvar: pokušat ću što manje koristiti imena majstora (čak uopće ne) osim onih koji više nisu živi, kako bi izbjegao eventualne kritike za favoriziranje neke radnje, glazbalara i sl.

Naravno, nije tajna da cijeli proces (od A do Ž) radi radionica Gilg, Zwirn Velimir i Toni.

IvanZU 07-06-2009 08:57

Basprim A
 
Pokušajmo se malo vratit na početku u neka druga vremena, kako bi malo rasvjetlili priču oko basprima. Nećemo sad utvđivat povjesne zapise, tragove, i pokušavati utvrditi kad se basprim kao takav pojavio na ovim prostorima nego ćemo se dotaknut imena legendarnih basprimaša koji su ostavili neizbrisiv trag kako u edukaciji tako i u zapisima, filozofiji, tamburaškom življenju. Te osobe jednostavno ne mogu preskočit.

1. Josim Familić
2. Evgenije Jovanović
3. Marko Benić
4. Cveta Sladić

Mogao bi popis bit i duži i rado bi stavio još neka imena al ostat ću na spomenutoj četvorci izuzetnih tamburaša (dvojici preminulih i dvojici živućih legendi), neponovljivih u tamburaškoj povijesti. Evo i slika redom:

http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/1josim.jpghttp://i235.photobucket.com/albums/e...vanZU/2eno.jpghttp://i235.photobucket.com/albums/e.../3ikamarko.jpghttp://i235.photobucket.com/albums/ee242/IvanZU/4ia.jpg

Bez obzira da li znamo o kojim se osobama radi ili ne, pitanje se postavlja samo po sebi:
Pa na kakve tambure su ti ljudi svirali? Vjerovatno bi na brzinu zaključili da su to slične tambure od istog majstora i ko zna šta. E pa, nisu. Redom bi bilo Party Gergely, Vidaković Marton, Jovan Torma, Stevan Beli. O prvoj dvojici graditelja instrumenata informacije cure na kapaljku a o drugoj dvojici se već dosta toga zna. Malo namjerno, a malo i ne, uzeo sam baš te majstore kao neki putokaz pri odabiru gradnje novog instrumenta i principa kako bi basprim trebo zvučat sa svim poželjnim karakteristikama koje imaju i te stare tambure. Vode se, vodit će se i vodile su se razne rasprave što je to najnaj kod basprima i to je neizbježno. Važno je da napravimo nekakav korak koji će nas približit zvuku dobrog instrumenta, i s kojim ćemo biti zadovoljni jer smo proizveli (izgradili) instrument koji nam se sviđa i koji ima bar neke poželjne tonske karakteristike i tih starih legendarnih majstora u svijetu gradnje tambura.

Tu ću se zaustavit mada svaki od spomenutih graditelja i spomenutih basprimaša zaslužuje ako ne spomenik, onda bar djelić pažnje i poštovanja. Ako se negdje potkrao tipfeler u zapisu, također molim da se sugerira na vrijeme kako bi ispravio i takve greške. (npr. Janoš Bocan, -članak na netu o graditelju tambura iz Sente, naravno da je Bocan Lajoš).

Što je još fer, korektno, a da ne dovedem i pretvorim ovu temu u sukob stavova, ukusa,
i nametanja mišljenja drugima? Činjenica, da neću ulazit u diskusije kako je ovaj ili onaj glazbalar pravio tamburu, pa ovo je bolje ili nije, ili ovo je jedino ispravno itd. Koga bude zanimalo i sam će se vjerovatno uputit u istraživanje o spomenutim graditeljima, gradnji, povijesti, odnosno, ja ću biti zadovoljan ako poslje ove teme u nekom probudim bar malo više zanimacije za ovaj prekrasan instrument s kojim se družim već dosta godina.

IvanZU 07-06-2009 14:09

Materijal (drvo) za izgradnju basprima
 

Osnovna stvar od koje se sastoji svaka tambura su gornja ploča ili glasnjača i korpus ili tijelo tambure te vrat. Malo o svemu navedenom:

Glasnjača – materijal smreka, rezonantna (e sad, postoji i cedar i drugi materijali, koji se doduše rjeđe koriste, ali nije nemoguće da i na njih naletimo), ja ću opisat samo smreku kao moj izbor materijala za gornju ploču a evo i zašto.
Smreka ima jako lijepu, prirodnu i kompaktnu strukturu, odličnu provodljivost zvuka i najčešći je korišteni materijal općenito na akustičkim instrumentima. Ipak, naivno je vjerovati da baš svaka smreka daje zadovoljavajući zvuk i o tome postoje različita mišljenja i stavovi pa neću ići u dubioze koja je to smreka najpodatnija za instrument. Ona pitanja koja možemo postaviti i na koja će nam naš glazbalar i graditelj instrumenta uvijek rado odgovoriti su:
-starost smreke koju koristi pri izradi, vrsta i porijeklo (da li je obična, omorika, samonikla, iz kojeg područja, da li je majstor išao po nju pa je donio u trupcima ili nabavio preko posrednika itd.). Znači bitno je da dobijemo potvrdu da je smreka suha (po mogućnosti prirodno sušena, a ako je moguće da je cijelo vrijeme sušena baš kod glazbalara, još bolje.) Najčešće nam glazbalar ponudi više tipova iste smreke na izbor tako da i vizualno možemo izabrati onu koja nam je ljepša. Najljepše izgleda tzv. smreka lještarka, ali je malo tko od glazbalara ima uopće. Smreka koja ima pravilne i uske godove a sušena je cca 10 -15 god. dobar je izbor. Ako je pri tome još cijepana (kalana) i tako sušena, još bolje.

Korpus i vrat tambure - uvriježeno je mišljenje da je nepogrešiv materijal za tijelo i vrat tambure javor, po mogućnosti rebrasti. Pitanja koja nas zanimaju oko smreke vrijede uglavnom i za javor. Javor je zbog svojih zvučnih osobina već dugo na prijestolju kao materijal br. 1 u izradi, pogotovo gudačkih instrumenata, i s ovim materijalom ne možemo pogriješiti u smislu izbora za gradnju instrumenta. I tu postoji uvijek ono ali, i na tom ali ću sad malo zastat. Ima li tambura od rebrastog javora a da nisu dobre i ima li tambura od nekog drugog materijala a da su odlične? odgovor – ima!!! I iznenadili bi se koliko. E sad, kako vlada mišljenje da ako glazbalar napravi novi instrument od javora rebraša i on dobro zvuči, da od nekog drugog materijala to ne može/ne zna postić, i kako bi demistificirao priču oko jedinog i apsolutnog kralja javora rebraša, u mom slučaju, ovaj put, pri odabiru materijala za izradu novog instrumenta isključit ću javor kao materijal za korpus i vrat.

Znači, uvodim i mali eksperiment kako bi pokušali doznat da li je presudno imati tamburu od javora rebraša ili nije, i na kraju, da li će novi instrument od nekog drugog materijala moć stat rame uz rame postojećim tamburama od rebrastog javora.

IvanZU 11-06-2009 10:50

Izbor materijala
 
Ne bi čovjek vjerovo, al tu ima posla koliko ti god treba. Najlakše je kad nazoveš telefonom, i kažeš majstore može to i to, može, hvala, doviđenja.

Malo hrabriji odu sve to sami odabrat i eto prvog problema, nema šta nema:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090165.jpg
Ništa, zasuči rukave i daj da vidim ovo pa daj da vidim ono i tako u krug.

Konzultirajući se sa glazbalarom prošao sam neka pitanja i stavke oko izbora materijala za novi basprim. Razmišljanja su išla u različitim smjerovima tipa; koju smreku odabrati za novi brač,koji materijal za stranice, leđa, vrat. Kako sam isključio javor rebraš, normalno da samo prodiskutirali ostale materijale koji se nude i kojih stvarno ne nedostaje. Prijedlozi su bili od raznih vrsta egzotičnog drveta (rosewood, bubinga, ebanovina, teak, mahagonij itd.) do domaćih materijala ( uglavnom voćkarica šljive, trešnje, kruške, kajsije).

Uključio sam i potragu putem interneta i stvarno na netu se nudi od igle do lokomotive AAA klase materijala, pogotovo egzotičnog drveta. Ali moram tu napomenuti da u moru te ponude samo jedan ili dva ponuđača su ostavili (bar vizualno) na mene dojam i da mi se taj materijal sviđa. No onda je nastao problem jer je ta vrsta materijala toliko rijetka da je čak i na nivou države zabranjena za izvoz. Svaka čast Brazilu i nek se naša država i šumari ugledaju na njih, al to se ne događa već godinama pa neće ni poslje ove rečenice pa to više neću ni spominjat. Iako je moj glazbalar vjerovao da ću mu priuštit zadovoljstvo gradnje i sa nekom egzotom, a nije mu nepoznata, jer radi s njom već godinama različite instrumente, gitare, mandoline itd. i stvarno ima široku ponudu raznih egzotulja, rekoh ja: ma ne. neću. isključujem i egzote! Idemo na naše domaće materijale. Točka. Odluka konačna.

Dalje smo se skoncentrirali na smreku, da se slegnu razmišljanja oko egzotica, bit će mjesta i za njih u nekoj drugoj priči. Za sad, Jacaranda, auf Wiedersehen! Pošto imam odličnu smreku na sadašnjim bračevima na prvi mah mislio sam i na novi stavit ponovo istu takvu. Međutim, onda sam dobio na prijedlog smreku koja se prirodno suši kod mojih glazbalara, cijepana, 40 godina! Rekoh, moram doć to vidjet pa ću odlučit. Dođoh, vidjeh i ostadoh paf!! To je to. Smreka riješena. Vjeruje se da tako sušena smreka ima bolju provodljivost zvuka ali ja neću ulazit u to, nit je to predmet ove teme, sama starost i provjera na licu mjesta meni je više nego dovoljna.

Sad se već polako prebacujem na izbor materijala za korpus i vrat.

IvanZU 11-06-2009 13:24

Drvo za korpus, stranice i vrat: ORAH
 
Eto, izbor je ovaj put pao na orah i izgleda da će se po prvi put moć rasvjetlit malo priča i oko ovog materijala za gradnju instrumenta. Zašto baš orah? Jednim dijelom upravo zato što ima jako puno skeptika prema ovom materijalu, a drugim dijelom što sam viđao odlične tambure od ovog drveta. Skeptici većnom predbacuju ovom materijalu da nije pogodan za tamburu, što zbog upijanja vlage, što zbog ulja koje sadrži u sebi, pa onda da je porozan, pa da je sklon uvijanju i sl. Međutim jako je malo skeptika sa iskustvom, uglavnom su to teorije a malo tko je i izgradio instrument od takvog materijala u praksi.Naravno, meni je misao vodilja da se sve te teorije mogu dokazati ali i pobiti. Smatram također da ne postoji univerzalno pravilo, netko je imao ovakva iskustva s dotičnim materijalom, netko onakva i ok, ja se koncentriram na ono za što sam se odlučio i gotovo. E sad koji će se to orah upotrijebiti u ovom slučaju. I tu sam tražio nešto posebno, znači mora imati to „nešto“ da kažemo: evo ga! Taj komad našeg drveta je ono što hoćemo! E nije ni to lako jer treba izabrati između raznih komada onaj baš naš, a komada ko u priči.

Ovako to izgleda:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2226.jpg
Pa ti Mileni izabiri. Oko i prst su se zaustavili na jednom komadu i reče moj glazbalar: haaa a vidi ovo. Jaooo, tu je! (tako vam otprilike izgleda dijalog između dva opičenjaka i zaljubljenika u drvo). S tehničke strane ovaj naš (domaći) oras se ovako suši uskladišten između 20-25 god. Više nego dovoljno za novi instrument. Sljedi izvlačenje, piljenje, i priprema našeg komada za daljnji proces.

To izgleda ovako:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2225.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2228.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2221.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2222.jpg

Već se vidi sa zadnje slike da taj naš oras ima to „nešto“ pa sam od zadovoljstva počeo buncat kako stara poslovica kaže: dok su ljudi u kameno doba jeli žireve, bogovi su jeli orase! No, zasuči rukave i na delanje, slijedi priprema leđa i stranica. Naš eksperiment će tek na kraju bit za usporedbu sa drugim tamburama i drugačijim materijalima a do toga ima još puno posla!

IvanZU 11-06-2009 18:25

Savijanje stranica
 
Sad kad sam se odlučio za materijal, počinje polako izgradnja cijele tambure. Ovdje par riječi o stranicama.

Najbitnija stvar kod savijanja stranica koja mene zanima, je ta kako to moj glazbalar radi. Zašto? Često puta sam vidio da glazbalari, iako imaju adekvatan alat jednostavno spale drvo savijajući ga. Šta to znači? Pa to znači da i kad se drvo savije u željeni oblik ono jednostavno ima na sebi spaljene komade koji izgledaju tako kako izgledaju i meni se osobno to ne sviđa. Zašto mi se to ne sviđa, kad ionako po zavšetku gradnje se to uopće i ne vidi? Jednostavno, kako bi vama bilo da ste 24 sata na jakom suncu u potkošulji i gaćama i onda vam neko kaže: e stari oćeš deset minuta u solarij? Besplatno!? Uzmeš neki bacač plamena i zapališ, bez razmišljanja pametnog postavljača pitanja. Dakle, za mene je takvo tretiranje stranica jednostavno pre nasilno i pre silovito i kraj rasprave. Ipak sam odlučio da ću imati određenu dozu razumjevanja ako i moje stranice budu „spržene“, imajuć u vidu da glazbalar jako rijetko ako ne čak i prvi put savija stranice od oraha. Međutim, to je tako super odrađeno da samo mogu reć: Majstore častim savijačom od čeg oćeš i kad oćeš!

U dvije, tri riječi postupak savijanja bi izgledao; stranice, pošto se izrežu i fino prebruse, pomoću grijača se savijaju u određenu formu te stavljaju u kalup. Sam proces ne može proć a da se stranice povremeno ne namoče u vodu kako bi se lakše savile na spomenutom grijaču.

Evo nekoliko slika:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2211.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2212.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2213.jpg

proces se provjerava povremenim prislanjanjem uz kalup na kojem su postavljeni tzv. panjevi:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2210.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2214.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2216.jpg



pri kraju, stranice se lijepe na panjeve i učvrčćuju u kalupu:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2218.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2220.jpg


u kalupu, stranice skupa sa panjevima izgledaju ovako:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090153.jpg

I na kraju, ja zadovoljan, kako je savijanje prošlo, skoro pa da pomisliš da uopće nije bilo grijača i savijanja u cijelom tom postupku, nego se na neki misteriozan način sve to samo ukalupilo i pripasalo sa panjevima.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090154.jpg

Hvala majstoru na brizi i pedantnošću u ovom dijelu procesa. Idemo dalje!

Za sad bi to bilo to što se tiče materijala koji sam pripremio, slijede leđa, nadam se da ću drugi tjedan okačit i to a možda i za vikend.

IvanZU 13-06-2009 18:26

Leđa
 
Znači izabran je komad drveta koji će se koristiti za leđa, te izrezan u željenu formu (kao i stranice, koje ćemo koristiti u daljnjem radu). E sad, glazbalar već tu počinje „disati“ skupa sa materijalom. Ja to ne znam drugačije opisati, a vjerujte mi i teško je to opisati, ljudi, koji se bave drvetom to najbolje „kuže“. Vrlo mala sitnica može značiti i odustajanje od izabranog komada drveta, pa najčešće već u toj ranoj fazi glazbalar pređe preko drveta sa bajcom, ili sl. Bajcanje laički znači zaštitu, premaz preko drveta, močenje, itd. To je vrlo učinkovito jer nam drvo pokaže svoju strukturu.

Mala opaska koja mi je sad na pameti a i je, i nije vezana uz ovo. Stari majstori glazbalari su jako puno obraćali pažnju na sam materijal od kojeg grade instrument. Za one, koji žele malo uć u tu tematiku mogu preporučit film „Crvena violina“ koji dosta vjerno prikazuje, u nekim segmentima, taj odnos glazbalara i drveta. Znači za sve one koji misle da je npr. Stradivarius gradio violine od drveta iz svoje bašče il od smreke od prvog komšije nek se malo zamisle jel to moguće. Al ne, ljudi i dalje vjeruju da su gradili od materijala koji im je bio „pod rukom“ zato što je jednostavno on živio u nekoj tamo šta ti ja znam Cremoni, a tamo nema javora koji raste u planini, a nema ni Bosanca koji će mu donjet zrno čudnovatog graha da posadi u bašču, pa da preko noći izraste najbolja smreka i on prdne od sreće. Moš mislit.Još je naivnije vjerovat i pričat kako u 17. st. nije bilo mogućnosti da si ti graditelji nabave takav materijal. No da budem ozbiljan mi ustvari nismo ni svjesni, kako imamo odlične materijale na našem području i okolini koja nas okružuje. No tu bi opet ušao u raspravu; gdje je šta bolje i zašto, al nije predmet teme pa neću.

Vraćam se na premazana leđa i moj slučaj. Evo teksture našeg orasa:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2204.jpg

Izrezana, leđa se lijepe, ostavljaju neko vrijeme stegnuta, te se bruse i fino dorađuju:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2207.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2261.jpg


Leđa u natur (prirodnoj boji) spremna za daljnju obradu:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090150.jpg

Tu se sad obrađuju i gredice koje će se učvstiti na leđa kao i smreka s kojom pojačavamo središnji spoj samih leđa. Prije svega, ucrtava se položaj na kojem će se nalaziti poprečne grede.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2264.jpg

Pojačavanje središnjeg spoja leđa sa smrekom:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2265.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2270.jpg

Poprečne grede i pričvšćivanje za leđa:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2269.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2272.jpg

Evo, nadam se da je ovih nekoliko slika dovoljno za opis kroz šta sve leđa prolaze, dok se ne zaljepe za korpus, i sam korpus, valja pripremiti i glasnjaču. Znači dijelovi koji se prvi sastavljaju su redom: stranice, leđa, glasnjača, vrat.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090163.jpg

Opis stranica i leđa bi ovim bio gotov. Glasnjača i vrat slijede, a vidjet ću možda čak prije stavim spajanje korpusa i leđa.

IvanZU 14-06-2009 11:03

priprema korpusa
 
Stranice, savijene, zaljepljene za panjeve, nakon što se izvade iz kalupa spremne su za daljnju obradu. Kao što smo vidjeli na slikama, postoje 2 panja unutar stranica (materijal je također smreka). I sami panjevi su također bitni u cijeloj priči. Prednji, znači onaj na koji se spaja vrat, (kojeg ćemo se dotaknuti i kod opisa ugradnje vrata) fizički je veći, nego onaj koji se nalazi na donjem spoju stranica. Po slikama, koje su u postovima iznad vidi se odnos tih veličina gornjeg i donjeg panja. Za njih su zaljepljena leđa kao i glasnjača, pa je potrebno fino obraditi i površine (gornju i donju) samih panjeva. Nepravilno obrađeni panjevi mogu prouzročiti preveliko naprezanje materijala, pa nije tako rijedak slučaj da, a najčešće glasnjača, pukne točno do područja gdje završavaju panjevi u svojoj dužini. Znači i to je bitan trenutak kod pripreme korpusa prije nego što se zaljepe leđa i glasnjača. Ako izmjerite širinu stranica na svojoj tamburi (a vidi se i prostim okom) primjetit će te da nisu jednako široke u svim dijelovima (prednji dio, struk, i donji dio). Pojednostavljeno, tijelo tambure nema u svim predjelima jednaku dubinu. Znači kod pripreme korpusa, potrebno je uredit i pripremit površine stranica, kako bi se leđa i glasnjača što bolje pripasale na same stranice. Kad su stranice tako pripremljene, za njih se lijepi tzv. rubna lajsna.

Rubna lajsna se nalazi unutar korpusa, i na donjem dijelu stranica (leđa – i nju vidimo kad pogledamo unutra kroz rupu) i na gornjem dijelu stranica na kojem je zaljepljena glasnjača. Instrumenti kod kojih nema rubne lajsne, najčešće imaju duple stranice, znači zaljepljene jednu preko druge, s tim da je unutarnja stranica najčešće od mekšeg materijala (obično smreke). A negdje ćemo susresti da instrument ima i duple stranice i dodatno rubne lajsne.

Što je još u ovom dijelu bitno, zanimljivo i sl.? Što pažljivije i točnije glazbalar obradi korpus prije nego je zalijepio leđa i glasnjaču, smanjuje mogućnost deformacije, pucanja, propadanja itd. U mom slučaju (a mislim da je tako i na svim novim serijama bračeva) rubna lajsna je zaljepljena na jedan zanimljiv način koji nisam još nigdje susreo, a proizašao je razgovarajuć i konzultirajuć se s glazbalarom. Naime, kod starih instrumenata gotovo u svim slučajevima rubna lajsna je u komadu, a dok je recimo na gitarama, kontrabasevim i sl. isjeckana poprečno na kockice/kvadratiće (te kockice nisu isječene do kraja nego su zarezane tako da se sama lajsna lakše savije i prati liniju stranica). Moram priznat da ja osobno kad vidim tako zaljepljene lajsne nisam baš presretan i malo mi to izgleda bez veze. Valjda zato što sam navikao na izgled tih starih lajsni u komadu i nikako nisam bio za to da mi se lajsna zaljepi tako da se te kockice vide. Onda mi je glazbalar predložio da će napravit lajsnu tako zarezanu ali će je zaljepit s druge strane pa se ti kvadratići neće ni vidjet. Toliko sam o tome razmišljao da sam našao bar 5 pozitivnih stvari kod tako zaljepljene lajsne pa mislim da je odlično rješenje i sviđa mi se!

Ovako u par slika izgleda priprema korpusa i ljepljenja lajsni:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2297.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2298.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2299.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2300.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2302.jpg

IvanZU 16-06-2009 11:07

priprema korpusa 2
 

Imao sam upit o pojačanju spoja leđa smrekom, pa da još malo pojasnim.
Prije nego zaljepimo gredice na leđa potrebno je pojačati središnji spoj leđa, pošto su sama leđa iz dva dijela. Često se mogu susresti i leđa iz jednoga dijela i takva leđa nemaju pojačanje po sredini, što je i logično. Kako bi si olakšali posao, povukli smo tri linije odnosno mjesta na kojima će se zaljepiti grede za leđa. I sad bi malo stručnije objašnjenje bilo (pojednostavljeno); kada se povuku poprečne crte preko leđa, lijepimo smreku po središnjem spoju leđa, ali tako da na mjestima gdje su povučene crte (koje označavaju položaj postavljanja gredica), je smreka isprekidana (prosječena). I ne lijepimo pojačanje do kraja, nego do mjesta na kojem završavaju panjevi. Na mjestima gdje je prosječena smreka dalje se pomoću dlijeta ili sl. odstranjuje komadić smreke za širinu samih greda. Jednostavno, grede su cijelom svojom dužinom zaljepljene za leđa, znači ne preko pojačanja spoja.

Evo još jedne slike:
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/dalje0.jpg

Dok smo sad još tu kod leđa, a na pameti mi je, sigurno je dosta vas čulo i za tzv. „popatošena leđa“, „dupla leđa“, „duplo dno“ i sl. Na starim tamburama može se to često sresti. Takva leđa imaju po cijeloj površini zaljepljenu smreku. Ima više razloga zašto je to tako, negdje je opravdano, negdje ne, negdje nepotrebno, negdje neizbježno. Ja osobno nisam ni za, ni protiv, imam dvije tambure, jedna ima tzv. patos, druga nema, nekom se više sviđa popatošena, nekom bez patosa, meni su odlične obadvije. Ipak, u ovom slučaju išao sam na opciju bez posmrekanih, popatošenih, leđa - pa nek ne zameri, pokojni majstor Moca, koji je prvi u Srbiju doneo tamburu sa duplo dno! :)

U korpusu zaljepljene rubne lajsne izgledaju ovako:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2319.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2320.jpg

kada su rubne lajsne pripremljene, izrezujemo na prednjem panju utor, na koji će se nasaditi vrat. Taj utor se naziva „lastin rep“, a utor odstranjen u panju u grubo izgleda ovako:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2321.jpg
Utor se poslje još fino dorađuje i brusi, a važno je da se kutovi lastinog repa što bolje obrade kako bi vrat bio nasađen „bez lufta“, odnosno da vrat što bolje nasjedne u sam utor.

Zaljepljene grede, fino se i pažljivo obrađuju u željeni oblik. Moram spomenuti da neki glazbalari ne koriste grede na leđima, jednostavno ih ne postavljaju (lijepe). To vjerovatno ima isto svojih prednosti, ali ja nisam do sada uspio porazgovarati ni s jednim glazbalarom na čijim sam tamburama to sreo, pa ja za te prednosti ne znam. Potrebno ili ne, ja osobno ipak više volim da su grede na leđima.

http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2326.jpg

Pripremljena leđa, spremna su za ljepljenje na stranice. Krajevi gredica, odstranjeni su, a i rubna lajsna ima utore širine grede, na jednom i drugom kraju, kako bi sama leđa kompletno bila cijelom svojom površinom zaljepljena za stranice i rubnu lajsnu.Grede znači ne dodiruju ni lajsnu ni stranice (možda tu čuči mali odgovor, za leđa na kojima nema ni jedne grede, al ko zna, glazbalari koji tako grade instrument, sigurno znaju zašto). Tamburaši koji su imali privilegiju da im se leđa odljepe, a gredica ugleda svjetlo dana, probijajuć stranice, sigurno su vrištali od sreće. Ja se znam lijepo nasmijat kad to vidim.

Leđa prije ljepljenja na korpus:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2327.jpg

Zaljepljena, leđa se ostavljaju stegnuta u kalupu, vremenski onoliko dugo, koliko glazbalar smatra da je potrebno. Ne požurujte glazbalara!!! Ako kaže: ne može se još skidati, poštujte to! Znatiželja i požurivanje glazbalara u poslu, su dvije najopasnije stvari. Dobro, ako vam kaže nakon godinu dana, da još lijepi rubne lajsne onda znate da sigurno nešto nije u redu.

leđa zaljepljena za korpus:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2330.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2331.jpg

leđa nakon odstranjivanja stega:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2335.jpg

Slijedi fina obrada, a glazbalar već tu provjerava spoj, konkavnost samih leđa i sl.
Leđa su znači zaljepljena, bacamo se na glasnjaču pa na vrat. Nekako mi se čini da prebrzo objašnjavam cijelu priču, doduše kod glasnjače će biti puno više posla, tako da je možda i ovako ok. Trudim se biti „u korak“ sa stvarnim stanjem izgradnje, tako da ako se i pojavi (vremenski) malo veća rupa, bit će objašnjeno zašto.

IvanZU 21-06-2009 10:00

glasnjača
 
Prije nego što uopće počnemo obrađivati glasnjaču, valja napomenuti da smo korpus doveli do faze da je spreman za ljepljenje prednje ploče. Znači unutrašnjost je riješena, višak materijala je fino obrađen, stranice su poravnate i prebrušene, a rubna lajsna zaljepljena.

http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika1.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika2.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika3.jpg

Receptura oko glasnjače, odnosno uvjeti koji mene zadovoljavaju su:
-suha
-uskih, pravilnih godova

Znači, drvo mora biti dovoljno suho, da bi uopće razmišljali graditi instrument iz njega. Oko 40 god. se suši ova smreka koju sam izabrao i s tim dijelom sam izrazito zadovoljan. Prije se vjerovalo da su na starim instrumentima (u vrijeme kad su se pravili) i sami materijali stari, znači mislilo se da je prednja ploča starosti 70-80 god. Nove analize pokazuju da je starost materijala oko 20 god. a neki tvrde i manje.

Na svu sreću imao sam priliku i „opipati“ materijal prije nego što će se postavljati na korpus i moram priznat da sam jako zadovoljan filingom pod prstima. Stvarno stanje je da će glasnjača biti zaljepljena za korpus u toku sljedećeg tjedna, znači sljedeći tjedan bi (ako sve bude u redu) mogle osvanuti slike kompletnog korpusa bez vrata. No, da malo pređemo i na opis glasnjače.

Glasnjača (u ovom slučaju od smreke) igra važnu, a mnogi će se složit i najznačajniju stvar kod instrumenta. Naravno uvijek postoji izuzetak, ali bez dobre glasnjače nema dobrog zvuka. Samim tim što joj glazbalar mora posvetiti najviše vremena, obrađivanje glasnjače i traje dosta dugo.
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika4.jpg

izbravši materijal, opcrtava se dio koji će se i koristiti, tu se vidi da je i kalana, odnosno cijepana te tako sušena
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika5.jpg

godovi
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika6.jpg

Smreka se spaja najčešće iz dva dijela. Prije nego što se dijelovi spoje potrebno je i njih prebrusiti, odnosno prirediti za ljepljenje

http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2252.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika7.jpg

Spojeni dijelovi izgledaju ovako
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika8.jpg

Vidimo na zadnjoj slici da ovaj put postoje 3 spoja, jedan po sredini i dva pri krajevima obraza. Radi se o mom inzistiranju i maloj teoriji koja je vezana za čvrstoću pa sam malo zagnjavio glazbalara. Uglavnom, u funkciji čvrstoće!

Sve kako sam opisivao spajanje leđa, vrijedi i za smreku. S tim da smo na leđima vidjeli 3 grede poprečne, što nije slučaj i sa glasnjačom. Općenito, i na glasnjaču su najčešće zaljepljene 3 grede, te pojačanje oko rupe. Neki bračevi imaju dvije grede + tzv. jaje, Neki bračevi imaju 3 grede + jaje itd. Nije tajna da su stari majstori često i prepravljali svoje instrumente, vadili grede, mjenjali položaj i sl. Tu vam svaki majstor ima svoju filozofiju i nemojte se prepasti kad vam stanu objašnjavati koliko greda i jajcof će dati najbolji zvuk i sl.

Moj glazbalar ima svoju originalnu recepturu položaja gredica, jajceta itd. To je ok, i to ima manje više svaki suvremeni graditelj instrumenata. Opet bi sad tu ušao u raspravu, o tome treba li glasnjača imat jaje, gredu, dvije, tri, al ni to nije predmet teme pa neću o tome raspravljat.

IvanZU 21-06-2009 10:19

proces u slikama
 

glasnjača u stegama
http://i235.photobucket.com/albums/e...anjesmreke.jpg

glavni spoj
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika9.jpg

ljepljenje gredica
http://i235.photobucket.com/albums/e...jegredica2.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...njegredica.jpg

Glazbalarus, uhvaćen na djelu! :)
http://i235.photobucket.com/albums/e...ZU/slika10.jpg

IvanZU 21-06-2009 11:15

željice
 
Kako je svaki instrument priča za sebe, i da bi na neki način bio prepoznatljiv kao djelo određenog glazbalara, često možemo već na prvi pogled, prepoznati o kojem je graditelju instrumenta riječ. Npr. stare tambure Bocana Lajoša imaju ukrasne lajsne posložene u kockicama, štitnik oko rupe je karakterističnog oblika itd. Kako sam na nekim instrumentima imao jako lijepe ukrasne lajsne na rubovima glasnjače kao npr. ovu:

http://i235.photobucket.com/albums/e...nicatrupsy.jpg
razgovarao sam sa glazbalarom da i tom dijelu gradnje damo malo pažnje. Znao sam da neće biti problem jer mi je i na dva sadašnja basprima radio unikat ukrasne lajsne. Da mu malo skratim vrijeme izrade predložio sam da kupim već gotovu ukrasnu lajsnu, a ima ih na netu kakvih hoćeš i koliko hoćeš.

Ukrasne lajsne se rade od drveta i plastike. Kako nisam pristalica da išta plastično bude na instrumentu odbacio sam tu mogućnost. Tu smo se odmah složili! Našao sam na netu ukrasnu lajsnu kakvu bi htio i evo čuda; -ja ti neću tu lajsnu ugrađivat, reče glazbalarus! Mislio sam prvo da me z... al stvarno čovjek neće! Složit ću ti sam reče, kakvu god hoćeš al te uvozne ne dolaze u obzir, ne da su one loše, dapače krasne su, al ne kupuj! Ja slažem sam i amen! Ok rekoh, još i bolje! Tako da će u nekom nastavku a vezano i za taj dio priče o glasnjači, biti i koja fotka ukrasne lajsne i štitnika oko rupe. Moram priznat da sam se jako ugodno iznenadio ovom odlukom glazbalara.

IvanZU 25-06-2009 14:11

korpus
 
Faza do koje smo stigli s gradnjom (in real time) je sljedeća; glasnjača je napokon zaljepljena! A korpus napokon ima sve svoje pripadajuće dijelove.Prije nego što zaljepimo glasnjaču, unutrašnjost korpusa smo premazali, što zbog zaštite, a jednim dijelom i kako bi se razno raznim nametnicima spriječilo stanovanje u istom.
http://i235.photobucket.com/albums/e...ZU/leabajc.jpg

Tu je glazbalarus ostavio i pečat (naljepnicu), odnosno unikatan znak raspoznavanja svog djela, ovaj put čak i u smislu malo promjenjenog modela; prozvaše se basprim GILDA 3. Glazbalarus ima tu i neke serijske brojeve i slova i toliko mi je to komplicirano, da nisam ni htio upamtit zašto baš tako, pa mi je valjda i zato napiso na nalepku GILDA III. Haaaa, nešto kao Spejsšatl:), lansiranje, šta ja znam, uglavnom Đildano je spreman za prihvat lansirne ra...ovaj glasnjače. :)
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/leabajc2.jpg


Malo šale, ali i o naljepnicama bi se dalo napisat koju pametnu. Jako je teško naći staru tamburu sa očuvanom naljepnicom u njoj. Najčešće ta „originalna“ naljepnica nestane prilikom nekog većeg zahvata na tamburi. Teško je proniknuti zašto su na nekim tamburama naljepnice odstranjene, kao što je teško uopće zamisliti zašto neke tambure imaju naljepnicu nekog majstora a po ničemu taj rad ne bi mogao biti njegov. Ovo ne znači da trebamo kupovati tambure isključivo sa naljepnicom u njima, naprotiv treba poslušati zvuk koji tambura proizvodi. Mala anegdota koja mi se desila neki dan (hvala tamišu na slici, a nadam se da se ni vlasnik neće ljutit, što uzimam baš ovu sliku za primjer, pošto ja bolje slike u arhivi nemam) i koja možda najpoštenije pokazuje popravak jednog basprima.

http://i235.photobucket.com/albums/e...keopravka2.jpg
Znači, bez obzira što je basprim prošao kroz ruke različitih majstora, nijedan nije uklonio naljepnicu prethodnog. I to dosta govori o veličini majstora, čija se imena vide pročitati.

No da ne skrećem s teme, evo glasnjače zaljepljene za korpus
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2397.jpg

Kad se stege odstrane, korpus je konačno dobio sve svoje dijelove i manje više priča oko korpusa je završena. Ono što ću pokušati još dokumentirati kroz fotke su štitnik oko rupe, ukrasne lajsne i te neke zanimljivije stvari oko korpusa i same glasnjače.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2398.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2399.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2400.jpg

Na ovako pripremljenom korpusu dalje se odstranjuje višak materijala koji prelazi stranice.


Sad je već period kad razmatram s glazbalarom neke detalje oko izgleda glave vrata, izboru hvataljke, izgledu finiša politure itd.

IvanZU 27-06-2009 19:14

Vrat
 
Malo da pređemo i problematiku oko vrata. Kako sam se ovaj put odlučio za orah (stranice i leđa), pomislio sam da bi bilo dobro da je i vrat od oraha, međutim javor rebraš je imao malu prednost, pogotovo u smislu čvstoće. Nekakav minus orahu i je bila ta pretpostavka da bi mogo poželjet zakoračit naprijed. Kako mi je glazbalarus izrezao komad oraha za potencijalni vrat, ipak se u tom trenutku činilo da odustajemo i prelazimo na javor. Malo sam si uzeo vremena na razmišljanje i nisam uopće bio pametan što napraviti dalje. Kako se već približavao trenutak biti ili ne biti, palo mi je na pamet; kad mi netko kaže: imam tamburu od javora – ja pretpostavljam da je cijela od javora, isto kao i kad kažu imam tamburu od kruške, trešnje i sl. (haaa, to se ne odnosi na glasnjaču, valjda smo toliko do sad naučili!) :)

Pa majku mu poljubim, biće oras i vrat i gotovo. :)

Mojom tvrdoglavošću, glazbalarus je popustio i počeo smišljat opak plan vratolomne stabilnosti orasa. Bilo je raznih glazbalarskih rješenja (od ubacivanja nekog drugog drveta do nekih šipki koje se koriste na gitarama, a kako obožavam gitare, to sam odmah, s oduševljenjem, prihvatio) – šala :krez:

Konzultirajući se i smišljajuć rješenje, složili smo se da bi najbolja varijanta bila vrat iz dva dijela. Tako će i biti. Dva komada oraha spojena po sredini, bez umetanja ikakvih dodatnih materijala i sl.
Evo nekoliko slika:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2209.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2208.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090166.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090167.jpg

Znači iz ovako zaljepljenog komada drveta odstranit će se krajevi i počet obrada vrata u formu za pripasavanje na korpus. Sve orah i ja super cool zadovoljan! Ma ima da bude oras, sunce mu poljubim!:krez:

IvanZU 28-06-2009 11:33

vratolomija
 
Kad su se zaljepljeni dijelovi osušili, vrat kreće u avanturu upoznavanja sa strojevima koji će mu dati grubi izgled. To su mister Hobler & Banzek, dva pristojna gospodina mada vrlo opasna u svojoj naravi i vječito u poslu, pa ih je oko aparata zabilježilo u radnoj atmosferi i okružju...hehehe ko pjesnik neki sam posto :), no u ovom dijelu gradnje i nema nekih extra novosti, bitno je da se proces odvija u redu i da znamo do kud smo dogurali.

http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2409.jpg

poslje ravnanja, pomoću šablone se opcrtava dio koji će se izrezati
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2410.jpg

također, napravljena je i malo modificirana šablona izgleda same glave vrata
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2411.jpg

opcrtavši linije, pristupa se rezanju
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2412.jpg

Evo, vrat je u grubo pripremljen, kao i korpus
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2414.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2413.jpg

Slijedi obrada vrata, nasađivanje, hvataljka....

IvanZU 04-07-2009 12:02

Where are we now?
 
Na basprim je nasađen vrat, te smo ga malo pustili da odmara, uz pogled na smiraj dana, friški vazduh,lepotu i miris cveća.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika1-1.jpg

Proces do ove faze izgledao bi ovako:

prvo smo krenuli u obradu tzv. „lastinog repa“, kako bi omogućili spajanje sa korpusom. Na označena mjesta, Japanskom testerom iliti pilom marke panjo-sajo-nara, zarezali smo sa svake strane buduće granice spoja vrata i panja. Odredivši granice, dalje smo pod kutom odrezali viškove, također i sa jedne i sa druge strane.Na taj način smo ugrubo priredili naš rep, odnosno spoj koji se nasađuje u panj korpusa.

http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika2-1.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika3-1.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika4-1.jpg

Iz već pripremnjene i nacrtane šablone glave samog vrata krećemo u njenu obradu što vrijedi i za „stražnji“ dio vrata. Tu nam je bitno da naglasimo kakva nam „debljina vrata“ odgovara da bi sam vrat što bolje ležao u lijevoj ruci. Često kad probamo neku tamburu, primjetimo da ima tanak ili debel vrat, uzak, širok itd.

http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika5-1.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika6-1.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika7-1.jpg

IvanZU 04-07-2009 12:10

Pripremljen vrat i spoj dalje ćemo „na suho“ znači bez ljepljena pažljivo malo po malo spajati u utor panja, kako bi spoj bio nasađen maksimalno precizno.Kad je spoj čvrst, bez lufta, pristupamo ljepljenju vrata za korpus.

http://i235.photobucket.com/albums/e.../slika10-1.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika8-1.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika9-1.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...ZU/slika11.jpg

Kad smo vrat zaljepili, ostavljamo ga u društvu pendžera i cveća da se osuši :)
http://i235.photobucket.com/albums/e...ZU/slika12.jpg

Proces gotov! Vrat nasađen ko da je rasto skup sa panjem i sad imamo već dost dobru sliku samog vanjskog izgleda cijele tambure. Idemo dalje, koliko god mi se čini da ide to dosta brzo, bome posla ima još fijuuuu.

IvanZU 09-07-2009 10:50

Štitnik
 
Štitnik oko rupe (ili kako ga netko zove i furnir i sl.) spada u možda ne toliko važan dio glazbala u smislu zvuka, nego više kao dekoracija, zaštita daske od grebanja itd. Gotovo svaki glazbalar ima neki svoj oblik štitnika tako da on može poslužiti i kao znak raspoznavanja, prepoznatljivosti tambure, a u nekim slučajevima i kao potpis samog glazbalara. Ovo zadnje zapravo, u današnje vrijeme, nema nekog velikog smisla, jer svaki ozbiljniji glazbalar posjeduje svoju naljepnicu, ili žig, odnosno potpis nalazimo unutar instrumenta. Često glazbalari tupe i tupe kako je štitnik njihov znak raspoznavanja i ne žele promjeniti ili modificirati štitnik po želji naručitelja, jer eto, ko bi onda prepozno da je dotični radio glazbalo. Po mom mišljenju na takav stav glazbalara prema štitniku, najviše je utjecao nekako kroz vrijeme majstor Bocan, čije tambure imaju složit će se mnogi najprepoznatljiviji oblik štitnika.

Vratimo se našem slučaju. Dok sam u fazi razmišljanja oko izbora materijala za hvataljku, a najvjerovatnije će biti ebanovina kako stvari stoje, bacili smo se na posao oko štitnika. Što se tiče materijala ovaj put je to orah, jednostavno zato što se cijela priča i vrti oko oraha, pa je glazbalarus i predložio da bude orah. Što se tiče oblika tu sam predložio neke ideje, ali sam na kraju prepustio glazbalaru da napravi oblik koji se njemu najviše dopada. Znači bilo mi je bitno kako će štitnik izgledat, naravno da nije isti kao neki postojeći, ali jednostavno neki oblici mi se više sviđaju pa mi je glazbalarus smislio nešto u tom điru.

Sad kad smo kod štitnika, valja napomenuti da danas postoje odlične folije koje se koriste kao zaštita od grebanja i lijepe se na dasku, a ne utječu na zvuk instrumenta. I sam koristim takvu foliju, tako da toplo preporučam. Izgrebana daska na tamburi trebala bi biti stvar prošlosti, al naravno ima i svirača koji se pale na izgreban instrument pa iskopaju dasku trzalicom, malte ne dok ne zavire unutra. Trebalo bi još riješiti i neke probleme oko grebanja od strane prislanjanja na mikrofon (razglas) i slično, al to ne spada u okvire teme pa da ne duljim.

Kada nacrtamo šablonu našeg štitnika, isti i izrezujemo. Po sredini povučemo crtu zbog simetrije i ujedno opcrtamo područje na kojem se nalazi rupa.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2433.jpg

Zatim izrezujemo i dio oko rupe, te lagano ucrtavamo (preslikavamo) na glasnjaču
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2435.jpg

Slijedi priprema glasnjače
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2437.jpg

Prislanjamo štitnik radi provjere, te na kraju isti i lijepimo na glasnjaču
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2440.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2441.jpg

Operacija štitnik bi tim činom bila privedena kraju. :)

IvanZU 18-07-2009 09:26

rubovi
 
Kako su već dobrim dijelom GO, izrada malo stoji što mi trenutno i odgovara tako da se malo više konzultiram i bavim nekim pitanjima, hvataljke, menzure, laka i sl. Trenutno je stanje da su odstranjeni viškovi sa rubova stranica i stavljena je rubna lajsna na leđa kao i čep na kraju vrata. Kao što će se i vidjeti iz nekoliko slika taj čep je nastao odstranjivanjem spoja završetka leđa, koja su bila zaljepljena za vrat. Većina tambura nema taj čep, nego su leđa zaljepljena skroz i preko vrata, a gdje je završetak leđa odsječen a nema čepa, imamo najčešće jednu malu stepenicu ili prijelaz leđa-vrat.

Također, rijetko koja tambura ima i leđnu lajsnu, meni se to osobno jako sviđa, kako iz dekorativnih razloga tako i u smislu prevencije i zaštite od eventualnih čvong-čvong udaraca po rubovima leđa, ili sličnih turpijanja, recimo od strane zida kad instrument u pauzi odložimo u ćošak :).

Hvataljka još nije gore, čak mislim ni u trenutku pisanja ovog teksta, ali najvjerovatniji su izgledi da će biti ebanovina. Razmišljanja koja su me malo odvlačila od ebana (a poznata je po svojoj hvaljenoj kvaliteti i izdržljivosti) je, činjenica da većina gudačkih instrumenta prvotno, ne samo da nisu zvučala kao danas nego skoro na nijednoj recimo staroj violini nije bio eban gore za griff.

Sa pozitivne strane priče, eban možemo promatrati kao najbolji izbor materijala za hvataljku i zadnju točku evolucije i primjene tog drveta na glazbalima, a sa minus strane, činjenicu da danas postoji sve više nezadovoljnika tim materijalom i dosta glazbalara preferira povratak na staro, i druge materijale. Iz ove rečenice gore vidi se koliko bi daleko i široko mogla ići rasprava. Naravno tu su u igri gudački instrumenti prvenstveno. Eeeeee, tu je kvaka, osim drugačije napetosti vrata nego npr. kod violine, tambure imaju i još jedan element bitan u cijeloj priči –kote. Vrlo je vjerovatno da bi glazbalari kroz povijest sasvim brzo odustali od ebanovine da su trebali kotirati gudilice.

No dok nismo još kod hvataljke evo nekoliko sličica pobrušenih rubova, čepa i pripreme za lajsnu...

http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2445.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2444.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2450.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2457.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2458.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2460.jpg

IvanZU 18-07-2009 18:36

proces postavljanja leđne lajsne
 
Odstranili smo krajeve leđa za širinu buduće lajsne, po cijeloj površini. Uz ovako prikazan način moram reći da postoji i alternativni gdje se rubovi leđa ne usjecaju do kraja nego se ostavlja cca 1mm da leđa i dalje budu zaljepljena do kraja stranica. Ne preferiram takav način, meni se više sviđa ovako. Isti je postupak i sa rubnom lajsnom glasnjače.
slika rubova
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2466.jpg

Na tako pripremljenje rubove (koje smo naravno i fino prebrusili) lijepimo leđnu lajsnu.
U mom slučaju radi se o drvenoj lajsni (eban) a negdje sam već i objasnio da ne volim plastične.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2467.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2470.jpg

Kada smo lajsnu zaljepili po cijeloj površini, zatežemo je sa špagom i ostavljamo da se suši.
I tu postoji alternativni način vezanja sa gumom, al ovaj mi je nekako draži :)
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2471.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2472.jpg

Poslje skidamo špagu, fino brusimo i dobivamo konačno izgled leđne lajsne
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2474.jpg
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2475.jpg


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 11:21 sati.

Powered by vBulletin Version 3.8.1 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2024, Jelsoft Enterprises Ltd.